HNŽ bez prave statistike o osobama s invaliditetom

U Hercegovačko-neretvanskoj županiji postoji oko 33.889 osoba s invaliditetom, pretpostavlja Vlada Hercegovačko-neretvanske županije u čiju zgradu iste te osobe nemaju omogućen pristup.

Financije

Podaci su ovo koji se nalaze u Lokalnom planu akcije u oblasti invaliditeta u HNŽ (2020 – 2021) koji je urađen na temelju Agende 2030.

Naime, kada su u pitanju statistički podaci o osobama s invaliditetom do danas nije uspostavljena jedinstvena baza podataka u kojoj bi se vodila evidencija o broju, strukturi i pravima za sve osobe s invaliditetom. Samo djelomične podatke posjeduju Zavod za zapošljavanje, Centri za socijalni rad, Zavod zdravstvenog osiguranja te odgojno obrazovne ustanove.

Prema rezultatima analize koju je provela Koalicija osoba s invaliditetom ''Zajedno smo jači'' u četiri općine i dva grada (Čitluk, Čapljina, Jablanica, Konjic, Prozor-Rama i Mostar) te u trinaest udruga i organizacija, na uzorku od 1500 osoba s invaliditetom, utvrđen je diskriminirajući odnos u postojećim zakonskim propisima za osobe s invaliditetom.

A diskriminacija se odnosi na gotovo sve, od uzroka nastanka invaliditeta, mjesto prebivališta, nejednakih visina naknada do činjenice kako su brojne institucije ''fizički'' nedostupne osobama s invaliditetom, počevši od zgrada većine ministarstava.

Što se tiče financijske podrške, ako ste osoba s invaliditetom koja čeka zaposlenje dobit ćete velikih 100 maraka mjesečno, dok ukoliko imate dijete s invaliditetom mjesečno ćete dobivati dječji doplatak u vrijednosti od nevjerojatnih 40 maraka.

Bez razumijevanja

Nedavno smo pisali i o problemima mostarskih učenika s invaliditetom koji školama mogu samo prići, sudeći po odgovoru iz Odjela za društvene djelatnosti Grada Mostara koji je dobila vijećnica Vesna Šunjić. Prema tome, brojne osnovne škole nemaju prilaze uopće ili djelomične, a u srednjim školama situacija je i gora.

U planu pak priznaju da pojedine škole koje ipak rade po planu i programu za specijalno školstvo imaju nastavna sredstva i pomagala za rad s djecom i mladima s invaliditetom, dok ostale institucije obrazovanja u većini slučajeva ne planiraju sredstva nužna za provedbu programa inkluzivnog obrazovanja za djecu i mlade s invaliditetom.

Osobe s invaliditetom isključene su i iz kulturnog i športskog života opet zbog nepristupačnih objekata i programa, ali i škrtih financijskih sredstava. U javnom prijevozu nema se što ni analizirati. (Ne)prilagođen i na one s najboljim sposobnostima, zanemaruje se potreba korisnika invalidskih kolica i osoba s poteškoćama u kretanju, ali i problem signalizacije za osobe s oštećenjima vida i sluha.