Depresija kod mladih ozbiljan zdravstveni problem

Udruga ''Libertas'' je prošloga tjedna u Sarajevu upriličila stručnu radionicu pod nazivom ''Promocija mentalnog zdravlja i prevencija mentalnih poremećaja kod mladih iz obitelji nekadašnjih branitelja u FBiH koji boluju od ovisnosti o alkoholu ili PTSP-a'', pod pokroviteljstvom Federalnog ministarstva obrazovanja i znanosti.

U radionici su sudjelovali predstavnici braniteljskih udruga i drugih nevladinih organizacija te srednjoškolci i studenti različitih fakulteta. Organizator je, u suradnji s Udrugom organizatora otpora, umirovljenih i demobiliziranih branitelja HVO Sarajevo, uspostavio suradnju s eminentnim stručnjacima koji su u okviru radionice govorili o temama iz njihovog kruga djelovanja.

Uvodničari u radionici bili su Ivana Krstanović, mag., prof. dr. sc. Ismet Dizdarević, dr. sc. Marijo Pejić, predstavnik Udruge ''Libertas'' Pavao Zornija te predstavnici Udruge organizatora otpora, umirovljenih i demobiliziranih branitelja HVO Sarajevo.

Kao smotra problemskih teorijskih, modelskih, empirijskih, primijenjenih, razvojnih i strukturalnih raznolikosti problema i rezultata različitih znanosti iz njihovih interdisciplinarnih područja, ova radionica – s izrazito autorskim pristupima i interaktivnim predavanjima – je na vrlo zanimljiv način, sudionicima pokazala multidisciplinarni pregled relevantnih znanstvenih dostignuća vezanih za ovu temu.

Magistrica Ivana Krstanović uvela je sudionike u temu radionice.

''Najmlađa skupina povezana s Obrambeno-oslobodilačkim ratom u BiH su upravo djeca poginulih i nestalih branitelja iz rata koja danas boluju od depresije. Mnogi su prije 26 godina bili mala djeca, neki tek rođene bebe, neki malo stariji, ali dovoljno stari da se sjećaju svih strahota koje rat donosi. Tijekom rata mnoga djeca su bila zatočenici u logorima, a njihova prosječna dob tada je bila 8 godina. Po dolasku u mjesta gdje su bili smješteni prognanici, djeca su se susretala s raznim problemima, a najviše s diskriminacijom u pogledu na mjesto odakle su došla, s obzirom na ekonomski status, sudjelovanje u ratu te s diskriminacijom s obzirom na gubitak roditelja i vršnjačkim nasiljem, što je dovelo do brojnih autodestruktivnih ponašanja tijekom odrastanja. Dvadeset šest godina nakon svršetka rata još nemamo realnu situaciju o braniteljskoj i stradalničkoj populaciji te djeca brojnih branitelja osjećaju poniženje i depresiju, a često se stvara dojam da je žrtva njihovih roditelja uzaludna'', rekla je Ivana Krstanović.

Predstavnik Udruge ''Libertas'' Pavao Zornija je kazao da je depresija kod mladih ozbiljan zdravstveni problem koji uzrokuje uporni osjećaj tuge i gubitak interesa za aktivnosti. Ona utječe na mišljenje, osjećaje i ponašanje, a može uzrokovati emocionalne, funkcionalne i fizičke probleme.

Student Kenan Saračević je dodao da su oboljeli od PTSP-a  često distancirani, emocionalno promijenjeni, bez volje, teško održavaju zadovoljstvo, a imaju probleme i s koncentracijom, održavanjem pažnje i memorijom.

Prof dr. sc. Ismet Dizdarević, istaknuti bosanskohercegovački psiholog, naglasio je da su najčešći razlozi hospitalizacije mentalni poremećaji i poremećaji ponašanja, kao što su reakcija na teški stres i poremećaji prilagođavanja, posebno PTSP, poremećaji ponašanja uvjetovani upotrebom alkohola, trajna promjena ličnosti nakon katastrofalnih događaja i shizofrenija.

Potom je objasnio koje su to vrste agresivnog ponašanja i nasilja u obiteljima te kako prepoznati osobu oboljelu od PTSP-a i alkoholizma, te istaknuo da nevidljive ožiljke rata kao posljedicu potisnutih trauma oboljeli od PTSP-a i alkoholizma nose i danas, a s njima i članovi njihovih obitelji, a te se posljedice manifestiraju razvodima brakova, nasiljem u obitelji, disfunkcionalnom djecom itd.  

Dizdarević ističe da psiholozi nastoje da ojačaju ličnost te da ublaže simptome PTSP-a, no trebamo biti svjesni da svaka stresna situacija takvu osobu podsjeti na traumu i automatski ga/ju vrati u to stanje.

Međutim, najopasnije stanje je kad se čitava ličnost izmjeni, kad te osobe izgube svijest o ličnosti. Dizdarević također naglašava da nisu samo muškarci doživjeli PTSP, nego i jako puno žena.

Dr. sc. Marijo Pejić je kazao da je dovoljan jedan traumatski događaj da se razvije PTSP, a te osobe traže razumijevanje od svoje okoline. Potom je sa sociološkog i komunikološkog aspekta govorio o pristupima prevenciji nasilja i popularizaciji zdravih stilova života te građanskom aktivizmu koji doprinosi prevenciji nasilja.

''U obiteljima veterana oboljelih od PTSP-a posljedice traumatizacije često se prenose na mlade i ravnoteža obiteljskog sustava znatno se poremeti. PTSP veterana utječe i na mentalno zdravlje njihove djece te na njihov bračni odnos. Osobe koje pate od PTSP-a zbog svojih emocionalnih teškoća i obrazaca ponašanja mogu imati znatne teškoće u odnosima sa svojom djecom. Veterani s PTSP-om često navode da su im djeca jedini smisao života, oni često zbog svojih emocionalnih teškoća nemaju dovoljno kapaciteta baviti se njima na pravi način, što ih dodatno opterećuje i može produbljivati psihičke probleme”, istaknuo je Pejić.