U BiH 400.000 oboljelih od PTSP-a: Raste broj oboljelih od fobije i šizofrenije

Prema procjenama Svjetske zdravstvene organizacije, posttraumatski stresni poremećaj (PTSP) ima više od 10 posto stanovništva u BiH, odnosno 400.000 ljudi, što je izravna posljedica ratnih dešavanja, rekao je za Dnevni avaz prim. dr. Josip Hudić, neuropsihijatar.

''Simptomi PTSP-a obično se javljaju tri do šest mjeseci nakon traumatičnog događaja te ako se ne liječe, prelaze u kronični oblik. Osobe s PTSP-om imaju problema s noćnim morama, kroz glavu im prolaze slike preživjelog traumatskog događaja, izbjegavaju druge ljude, mjesta i događaje koji ih podsjećaju na traumu, ne gledaju televiziju. Drugim riječima, osoba više nema svoj mir'', rekao je prim. dr. Hudić.

Svi sustavi osobe s PTSP-om, dodao je, se uznemire, ne može mimo stajati na jednom mjestu, dolazi do lupanja srca, povećanog znojenja… Radi se o vrlo razdražljivoj populaciji čije djelovanje, ukoliko se ne liječi na pravi način, može biti pogubno za društvo i okolinu.

''Nažalost, simptomi PTSP-a mogu se razviti i kod djece koja žive u takvom okruženju, jer usvajaju model ponašanja oboljelog člana obitelji i primjenjuju ga u društvu, a sutra u svojoj obitelji. Agresivno ponašanje, manjak koncentracije u praćenju nastave, napadi na vršnjake su najčešći simptomi posttraumatskog stresnog poremećaja kod mladih. Riječ je o vrio neuračunljivim osobama, a kada se tu doda još i depresija, onda su posljedice katastrofalne i vode sve učestalijim suicidima. Za ovu populaciju vrlo je važno da se nakon prvih simptoma, točnije trauma koje imaju, liječe na vrijeme'', istaknuo je prim. dr. Hudić.

Za liječenje ove bolesti, govori dr. Hudić, potrebna je uključenost svih segmenata društva, jer ona može ostaviti velike posljedice kako kod mladih tako i kod odraslih.

Radi se o sustavnom problemu koji utječe na cijelo društvo.

''Glavni tretman za osobe s PTSP-om podrazumijeva psihoteraplju (terapiju razgovorom), lijekove ili oboje. Svaka osoba je različita i zbog toga metode liječenja koje su djelotvorne za jednu ne moraju neophodno biti djelotvorne i za drugu osobu. Važno je da pacijenta oboljelog od PTSP-a liječi zdravstveni radnik koji ima iskustva s liječenjem PTSP-a. Neke osobe s PTSP-om trebaju isprobati različite tretmane da da se utvrdilo što najbolje djeluje za njihove simptome'', rekao je prim. dr. Hudić.

Težina traume i jačina PTSP-a, kaže, značajno utječu na oštećenja kognitivnih sposobnosti te dovode do deficita u funkcijama pamćenja, kao i poremećaj globalnih intelektualnih sposobnosti kod razvojačenih branitelja s jakim razvijenim PTSP-om.

PTSP se razvija kao odgovor na traumatski stres što je određeno vrstom i okolnostima traume, osobinama osobe te socijalnom okolinom.

''Trauma pogađa sve sfere ljudskog funkcioniranja, a tretman posljedica nastalih uslijed traume zahtjeva obuhvatan pristup. Znanje ovome u BiH je dosta ograničeno te je evidentno da sustavnog pristupa rješavanju ovog problema još nema. Sve se svodi na brigu liječnika ili zdravstvenih službi u smislu pružanja pomoći kada se žrtve PTSP-a odluče za pomoć, ali o nekom konceptu pružanja pomoći na razini države još je nemoguće govoriti'', zaključio je prim. dr. Hudić.

Društvo i država, istaknuo je, imaju ambivalentan odnos prema osobama oboljelima od PTSP-a, Jer struka o tom problemu malo govori, a okolina od njega okreće glavu.

''Psihička oboljenja su u stalnom porastu u BiH i predstavljaju veliki problem, ne samo zbog učestalosti već i zato što su njihove posljedice mnogo teže po pacijente. U posljednjih nekoliko godina kod nas je povećan broj oboljelih od PTSP-a, neuroze, fobije i šizofrenije'', rekao je za Avaz prim. dr. Hudić.