Bijeli štap je simbol svijeta onih koji ne vide. Vidimo li mi njihov svijet?

Svakodnevni problemi slijepih nezamislivi su onima koji vide. Zbog rupa na cesti, svakakvih zapreka, prepunih tržnica i neprilagođenih prilaza javnim prostorima, oni trebaju stalnu pratnju osoba koje vide.

Sljepoća je uvijek bila i bit će teška invalidnost. Slijepe osobe imaju specifične potrebe i probleme koje se mogu rješavati samo neprekidnim radom i pomaganjem svakom pojedincu pogođenom ovom vrstom invaliditeta.

Savez slijepih Herceg Bosne/Federacije BiH upravo je udruga koja neprekidno radi i pomaže slijepim i slabovidnim osobama. Portal Bljesak info posjetio ih je danas u njihovom sjedištu u Mostaru.

Udruge kao prozor prema vanjskom svijetu

Organiziranje slijepih osoba i traganje za sustavnom brigom postoji u našoj zemlji desetljećima. Unatoč nedaćama rata i poraća nikada nije prestajalo. Savez slijepih Herceg Bosne/Federacije Bosne i Hercegovine utemeljile su lokalne udruge slijepih i slabovidnih osoba. Brine se o unapređenju statusa slijepih i slabovidnih u društvu, njihovog obrazovanja, zapošljavanje, zdravstvene zaštite, socijalne zaštite i sigurnosti, informiranju, kulturi…

"Svi savezi i udruge u Bosni i Hercegovini okupljaju oko 5.000 slijepih i slabovidnih osoba. Naravno kako je njihov ukupan broj veći. No i ti koji nisu učlanjeni mogu konzumirati sva prava i aktivnosti koje organiziramo kao i članovi." - pojašnjava Zdravko Cigić predsjednik Saveza i naglašava kako udruge slijepim osobama znače puno - "One iniciraju, predlažu, predstavljaju, lobiraju, informiraju.."

Prepoznati, ali ne i poznati

"Kroz zakone o zaštiti žrtava rata, zaštiti djece i obitelji i zaštiti invalida u Federaciji BiH, zapošljavanju i profesionalnoj rehabilitaciji i osposobljavanju, nakon rata je stvoren okvir za rješavanje statusnih problema slijepih i slabovidnih osoba" kaže Cigić i napominje kako se radi o okviru s kojim nisu usklađeni mnogi drugi zakoni koji se tiču života slijepih i slabovidnih osoba. "Pomagala za slijepe su primjerice oslobođena carine ali nisu oslobođena PDV-a" pojašnjava.

Dok gradovi u susjedstvu imaju izgrađenu infrastrukturu prilagođenu slijepim osobama poput posebnih trotoara i semafora, u Bosni Hercegovini toga nema. "Mnogo ovisi o okruženju i ambijentu gdje slijepe osobe žive. U nas je rijetkost vidjeti slijepu osobu kako se sama kreće gradom" priča Zdravko.

"Mi smo pokušali putem projekata instalirati zvučne semafore u Mostaru, no tadašnja tehnologija nije omogućavala njihovo stišavanje noću i ideja nije realizirana" nastavlja i dodaje kako svaka promjena infrastrukture treba ogromna sredstva. Od izgradnje trotoara, preko obuke pasa vodiča za slijepe...

I žele i trebaju raditi

"Na razini Federacije postoji zakon o zapošljavanju osoba s invaliditetom, no poslodavci su skeptični. Slijepe osobe imaju ograničene radne sposobnosti i rijetki su primjeri njihovog zapošljavanja", govori Zdravko o zapošljavanju.

"Bosna i Hercegovina potpisala i ratificirala Konvenciju o pravima osoba s invaliditetom UN-a i svake dvije godine o provedbi konvencije izvješćuje Un. Nažalost, konvencija je puka kozmetika. Zakoni su tek donekle prilagođeni ali ne do kraja. Primjer je financiranje udruga na koje se naša zemlja konvencijom obvezala, a u zakonima se ogradila definirajući kako se samo "mogu" financirati." dodaje.

"Najveći problem u radu saveza i udruga upravo je financiranje "hladnog pogona", najosnovnijih aktivnosti za rad udruga." upozorava Cigić. "Pokrećemo i provodimo razne projekte kako bi to nadoknadili, ali to nije trajno ni sustavno rješenje" pojašnjava. Naglašava nedostatak edukacije asistenata. Ne samo postojanja posebne edukacije nego i njenog financiranja.

Kako do obrazovanja?

"Spomenuo sam konvenciju UN-a o pravima osoba s invaliditetom, koja između ostalog i obvezuje na jednakost, ravnopravnost, nediskriminaciju osoba s invaliditetom. No problem je dublji od puke deklaracije pojmova. Osobe s invaliditetom, a posebno slijepe i slabovidne osobe, trebaju posebne programe i posebnu brigu. Njihovo uključivanje u redovan proces školovanja često stvara više problema nego što pomaže. Traži posebne kriterije ocjenjivanja, posebne poduke, drugačije od redovnih..." pojašnjava Zdravko.

Problem se rješava posebnim školama koje imaju prilagođene nastavne programe i sustave ocjenjivanja. Takve škole postoje i u susjedstvu i kod nas. U Beogradu, u Zagrebu, u Sarajevu. Takve škole osposobljavaju slijepe i slabovidne za zanimanja koja mogu neometano obavljati.

"Nažalost, suvremena tehnologija mnoga od tih zanimanja šalje u zaborav" kaže Cigić. Spominje primjer nekadašnjih operatera na telefonskim centralama. "Istovremeno" - dodaje - "pruža i neke nove mogućnosti. Slijepim osobama posebno pomažu pametni telefoni. Pomažu im u orijentaciji, prepoznavanju predmeta, komunikaciji.."

Kako slijepe osobe mnogu više od "propisanih" im edukacije i zanimanja pokazuju primjeri mnogih članova Saveza. Završili su ne samo posebne nego i redovne škole, fakultete. Među njima su fizioterapeuti, pravnici, politolozi, novinari, radijski voditelji, glazbenici, poduzetnici...

Projekt pomaže obrazovanju

Savez slijepih HB/FBiH partner je u projektu Youth IMPACT, sufinanciranog od strane Europske unije kroz Erasmus+ program.

Odgovor je to na značajne izazove socijalne inkluzije i zapošljavanja kroz razvoj novih alata i programa koji će ojačati vještine slijepih i slabovidnih mladih osoba i uključivati ih u društvo.

Obilježavanje Dana bijelog štapa u Mostaru

Bijeli štap je prometni zaštitni znak slijepih u prometu, ali i pomagalo koje slijepima omogućuje samostalno kretanje na poznatom terenu. Međunarodni dan bijelog štapa obilježava se svake godine 15. listopada od 1964. godine kada je tadašnji predsjednik Sjedinjenih Američkih Država Lyndon Johnson proglasio Dan bijelog štapa.

Kako slijepe osobe mnogu više nego predrasude kazuju, primjer je predstva Kazališta slijepih i slabovidnih "Novi život" iz Hrvatske Ružno pače koju će u subotu 18. listopada izvesti u Lutkarskom kazalištu Mostar u 16 sati. Pogledajte, ulaz je besplatan.

Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (WHO), "Svatko će, ako živi dovoljno dugo, doživjeti barem jednu bolest oka u svom životu". Procjenjuje se kako 2,2 milijarde ljudi diljem svijeta pati od nekog oblika oštećenja vida ili sljepoće. Oko 285 milijuna njih je slijepo).