Alois Alzheimer, liječnik koji je otkrio "presenilnu demenciju"

Na današnji dan prije 160 godina, 14. lipnja 1864. u bavarskom mjestu Marktbreit rođen je Alois Alzheimer, njemački psihijatar i neuropatolog čije prezime je postalo poznato najširim slojevima stanovništva diljem svijeta.

Bio je suradnik Emila Kraeplina, a njih dvojica su zaslužni za otkrivanje "presenilne demencije", koja će kasnije u svijetu postati poznata pod terminom – Alzheimerova bolest.

Išao je u prestižnu humanističku gimnaziju, a nakon toga je upisao medicinu na Sveučilištu u Würzburgu. Diplomirao je 1887. godine i posvetio se poslu u bolnici u Frankfurtu na Majni.

Najprije je proveo pet mjeseci kao ispomoć u jednoj instituciji za duševno oboljele žene, da bi dobio svoj ured u jednoj mentalnoj ustanovi u Frankfurtu. Tamo je surađivao s poznatim psihijatrima i neurolozima te je produbljivao svoje znanje.

Iako nikada nije napisao knjigu, Alzheimer je bio čest suradnik u istraživačkim radovima. Prvi takav bio je o patologiji živčanog sustava. U to vrijeme je to bilo dosta revolucionarno te je pokrenuo svoj znanstveni časopis posvećen neurologiji.

U Frankfurtu je upoznao Emila Kraeplina, jednog od najpoznatijih psihijatara iz tog doba. Kraeplin je uzeo Alzheimera pod svoju ruku i postao njegovim mentorom. Blisko su surađivali u sljedećih nekoliko godina. Kada je Kraeplin dobio promaknuće i bolji posao u Münchenu, pozvao je Alzheimera da pođe s njim.

Posvetili su istraživanje patologiji mozga i simptomima predsenilne demencije, a rezultate su predstavili 1906. godine na jednoj stručnom skupu. Većinu psihijatara i neurologa nije zanimalo njihovo predavanje, jer je poslije njih jedan psihijatar obrazlagao problematiku "kompulzivne masturbacije", što je okupiralo pozornost stručnjaka i postala glavna tema razgovora. 

Nakon razočarenja, Alzheimer je objavio kratak znanstveni rad u kojem je objasnio svoje nalaze o predsenilnoj demenciji. Tu bolest danas čitav svijet zove "Alzheimerovom", zahvaljujući Kraeplinu koji ju je tako nazvao u jednoj od svojih važnih knjiga 1910. godine.

Sve je počelo 1901. godine dok je Alzheimer radio u psihijatrijskoj bolnici u Frankfurt, gdje je primijetio pacijenticu Auguste Deter koja je sljedećih pet godina postala središte njegovog zanimanja.

Bolesnica u dobi od 51 godine je patila od neuobičajenih simptoma koji su uključivali i gubitak kratkotrajnog pamćenja. Nakon njene smrti 1906. godine zajedno s dva talijanska liječnik je na uzorcima njenog mozga, posebnim tehnikama bojanja, otkrio u neuronima nakupine amiloida u obliku druza (plakova) ili fibrila.

Po prvi puta su se klinički simptomi presenilne demecije povezali s patološkim promjenama mozga. Kako je u to vrijeme njemački jezik bio vodeći u psihijatriji, Kraepelinov naziv, Alzheimerova bolest uvriježio se znanstvenoj literaturi toga vremena.

Iako Alzheimer nije bio pretjerano cijenjen psihijatar, važnost njegovih otkrića ne može se sporiti. Danas u svijetu živi oko 44 milijuna ljudi s ovom bolesti, a ona je dijagnosticirana kod samo 25% pacijenata!

Alzheimer je preminuo u dobi od 51 godine u poljskom gradu Wrocławu 1915. godine, najverojatnije od posljedica reumatske groznice i bubrežnog zatajenja.