Ako stalno nešto grickaš, naručuješ dostavu ili jedeš jedno te isto jelo danima, možda se iza toga krije nešto dublje.
Takva ponašanja mogu biti povezana s ADHD-om, koji može otežati sve što ima veze s hranom, od kupovine i pripreme do samog odlučivanja što ćeš kuhati.
Ako ti sve to zvuči poznato, evo nekoliko stručnih savjeta koji ti mogu pomoći da uneseš više reda i dosljednosti u prehranu.
To može značiti preskakanje jela, pa kasnije prejedanje ili stalno nesvjesno grickanje. Iako su redoviti obroci važni za svakoga, za osobe s ADHD-om oni imaju poseban značaj jer pomažu u regulaciji živčanog sustava, koncentraciji i raspoloženju.
"Glavni simptomi ADHD-a utječu na svakodnevno funkcioniranje, koncentraciju, donošenje odluka i kontrolu emocija. Kad se tome doda i glad, lako se upadne u začarani krug niske energije, nervoze i ‘magle’ u glavi", objašnjava terapeutkinja za poremećaje prehrane Carol Brown.
Ljudi s ADHD-om često imaju tri glavna razloga za stalno grickanje: poteškoće s izvršnim funkcijama, slabije prepoznavanje tjelesnih signala (poput gladi) i nižu razinu dopamina.
"Kad zbog problema s organizacijom i planiranjem redoviti obroci postanu teški, grickalice postaju najlakša opcija. S vremenom to poremeti osjećaj gladi i sitosti i stvori ciklus neredovitog jedenja", kaže Brown.
Mnogi s ADHD-om ne prepoznaju glad dok im energija već ne padne, pa posegnu za brzom hranom bogatom ugljikohidratima i šećerom. Takva hrana donosi kratkotrajan "dopaminski udar", što mozak povezuje s ugodom.
Brown savjetuje postavljanje rutine obroka, ali i pronalazak drugih načina za stimulaciju mozga, poput korištenja fidget alata, kratkih šetnji ili promjene aktivnosti kako bi se ponovno usredotočili.
Priprema hrane zahtijeva niz vještina, planiranje, organizaciju, izradu popisa za kupnju, održavanje kuhinje i upravljanje vremenom. Dostava je zato mnogima jednostavnija opcija.
Ako želiš smanjiti broj narudžbi, prvo razmisli zašto to želiš, zbog uštede novca, zdravlja ili samopouzdanja u kuhinji.
"Kad znaš svoj razlog, počni s malim promjenama", kaže Brown. "Primjerice, umjesto narudžbe pokušaj s kućnim "meal kitovima" koje sam pripremaš."
Mnogima s ADHD-om teško je prepoznati kad su gladni, a kad siti. "Zbog toga mogu preskakati obroke, a onda jesti dok se ne prejednu", objašnjava Timothy Frie, edukator za neuronutriciju.
Umjesto da se fokusiraš na ograničavanje hrane, Frie savjetuje da napraviš strukturu oko prehrane, primjerice, postavi alarme koji te podsjećaju na vrijeme obroka ili stavi zdrave zalogaje na vidljiva mjesta u kući.
Mnogi s ADHD-om krenu u kupovinu s najboljim namjerama, ali kad dođe vrijeme za kuhanje izgube motivaciju.
"To je često povezano s potrebom za slobodom izbora i otporom prema planovima koji ograničavaju spontanost", kaže nutricionistica i terapeutkinja Grace Lautman.
Rješenje je imati "plan B" jednostavna jela, zaleđene namirnice ili dogovorene večere s drugima.
"Isto tako, kupuj realno koliko zaista možeš pripremiti, uzimajući u obzir simptome ADHD-a", dodaje. "I ne zaboravi, u redu je osloniti se na smrznutu hranu ili polugotova jela."
"Ponavljanje istog jela često je način da se smanji stres oko planiranja i kuhanja", objašnjava Lautman. No problem nastaje kad se prehrana pretvori u rutinu koja isključuje cijele skupine namirnica.
Kad ti neko jelo dosadi, pokušaj pronaći drugo koje ti se sviđa. "Nemoj se tjerati da jedeš ono što ti ne paše radije isprobaj nove kombinacije ili zatraži pomoć voljenih osoba", kaže Lautman.
Za održavanje raznolikosti, preporučuje razmišljanje o tome što bi jeo da ne postoji pritisak dijeta ili očekivanja okoline. "Kad se makne taj teret, otvaraju se mnoge nove mogućnosti."
Osobe s ADHD-om često imaju pojačanu osjetilnu percepciju, mirisi, okusi i teksture hrane mogu biti preintenzivni.
"Zato neki biraju "sigurne" namirnice poput tjestenine, riže ili kruha, koje su jednostavne i predvidive", objašnjava Brown. Kod nekih se to vidi kao blaga izbirljivost, a kod drugih može značajno ograničiti prehranu, piše Huffington Post.
Najbolji način da se to ublaži je postepena izloženost. "Počni s namirnicama koje su ti ugodne, a zatim polako uvodi nove, u malim koracima", savjetuje Brown.
