Znanost otkriva: Poželjno je razgovarati sa svojim psom
Dobro je poznato da bebama treba pričati jer se tako jača veza između roditelja i djeteta, a novija studija govori da je takav pristup dobar i kad je riječ o psima kojima se mnogi vlasnici često obraćaju kao djetetu.
Ako imate psa vrlo je vjerojatno da mu se vrlo emotivnim tonom obraćate rečenicama tipa »tko je dobar pas?«, što nerijetko zabavlja vašu okolinu, piše portal Medicalnews Today (MTS).
Vlasnici to čine instinktivno jer za svoje ljubimce osjećaju bliskost, no ima li to i nekog učinka na psa, pitali su se znanstvenici Alex Benjamin i Katie Slocombe sa Sveučilišta York u Velikoj Britaniji te proveli studiju i tvrde da ima, piše Hina.
''Smatra se da poseban registar, ton kojim se obraćamo djeci, pomaže usvajanju govora i poboljšava način na koji se djetešce veže uz odraslu osobu'', tumači Slocombe.
''Takav oblik govora ima sličnosti s načinom na koji se ljudi obraćaju psima kućnim ljubimcima«, objašnjava Slocombe i dodaje da je takav afektivan, »ritmičan govor raširen u ljudskoj interakciji s psima u zapadnoj kulturi''.
Studijom su autori željeli otkriti ima li takav govor 'vezivajuć' učinak na pse, kao što se to događa s djecom.
Njihova otkrića objavljena su časopisu Animal Cognition.
Za studiju su znanstvenici proveli dva eksperimenta komunikacije ljudi i pasa. U prvome su testirali izravan govor obraćanja odrasloj osobi, a u drugome govor obraćanja psu.
Taj drugi govor bio je skrojen za potrebe pasa kako izborom termina, primjerice »Dobar pas« ili ''Idemo u šetnju?'', tako i prozodijski (naglasak i intonacija).
Odrasli govor sadržao je izjavne rečenice tipa ''bio sam sinoć u kinu'' izrečene ''normalnim'' tonom.
Pseća pozornost mjerena je pri obraćanju jednim ili drugim tipom govora, a zatim su psi trebali odabrati s kojim se od dva govornika žele družiti.
Prvi je eksperiment pokazao da su psi snažno birali ljude koji su im se obraćali govorom skrojenim za pse.
Međutim, upozoravaju znanstvenici, moguće je naravno da ta naklonost proizlazi iz emotivnog tona kojim su se govornici obraćali psima te da sadržaj nije imao nikakve veze s njihovim odabirom.
