Zašto su se ljudi bojali voća? "Tko se napije vode iza voća, mogao je odmah u postelju leći"

U vremenu kada je voće za mnoge predstavljalo jedan od rijetkih dostupnih izvora svježine tijekom ljetnih mjeseci, ljudi su ga često povezivali i s raznim bolestima. O tome je još 1880. godine pisala "Bosansko-hercegovačka novina", prenoseći tekst iz časopisa "Zdravlje", u kojem se objašnjavalo zašto voće nije neprijatelj zdravlja, ali i zašto s njim ipak treba biti umjeren.

Tekst iz 19. stoljeća počinje svojevrsnim hvalospjevom prirodi i njezinim plodovima, ističući kako proljeće, ljeto i jesen čovjeku donose obilje hrane.

"Kako je izdašna priroda! Cvjetno proljeće sladi nas miomirom svoga cvijeća, a žarko ljeto i bogata jesen hlade nam uzavrelu krv divnim sokovima svojih plodova i pune nam ambare za zimnicu", navodi autor.

No, istodobno upozorava kako čovjek često ne cijeni dovoljno ono što mu priroda daje te svojim neznanjem stvara pogrešne zaključke.

Nekada se vjerovalo da voće uzrokuje bolesti

Autor se prisjeća vremena kada su roditelji djecu gotovo odvraćali od voća, vjerujući da ono može izazvati razne zdravstvene tegobe.

"Sjećam se iz svoga djetinjstva, kako se onda strahovalo od voća. Brižljiva majka strepila je u dnu srca, a pratila i brojila svaki zalogaj djetinji, ako mu je pružila koju trešnju, višnju, krušku i t. d.", piše u tekstu.

Posebno se strahovalo od nezrelog voća ili kombinacije voća i vode, pa su se djeci često govorila upozorenja koja su se prenosila generacijama.

"Ko se još usudio da zagrize zelenu šljivu, breskvu ili drugo koje voće, ili ko je lak bio da okusi voća na šte srce, da se napije vode iza krušaka, dinja, lubenica i t. d., taj je mogao unaprijed u postelju leći, da nekoliko nedjelja preboluje", navodi se u članku.

Autor potom objašnjava kako je taj strah nastao zbog nerazumijevanja uzroka bolesti.

"Ljeti se pobolijeva od zaraznijih bolesti, ljeti je groznice, vrućice, proliva, srdobolje i t. d., pa dokle se god nije znao pravi uzrok tijem bolestima, dotle se poticalo voće kao izvor svih tih zala", stoji u tekstu

.

"Ako prećeramo..."

U članku se navodi kako je tadašnja medicina počela drugačije gledati na voće te ga više nije smatrala glavnim uzročnikom bolesti.

"Danas stoji stvar drukčije. Danas se tumače sve te bolesti naravnim, te pouzdanim putem, a po tom tumačenju stoji voće pred naukom u onom redu, koji mu po prirodi i sastavu ide", piše "Bosansko-hercegovačka novina".

Autor objašnjava da najveći dio ljetnog voća čini sok bogat vodom, šećerima i biljnim kiselinama.

"Najpretežniji dio obična ljetna voća to je sok. U tom soku je šećera, raznih biljnih kiselina, eterička ulja, a više svega vode. Ma koje od toga umjereno u sebe primali, neće nam nikada škoditi ni u čemu", navodi se.

Ipak, upozorava se da pretjerivanje može izazvati probavne tegobe.

"Najviše, ako preceramo, hoće taj sok da se nekako u želudcu preturi, da nas napinje, da nam diže kiselo gore, da nas otvori i t. d.", piše autor.

Posebno se upozorava na kožicu i koštice pojedinih plodova.

"Stoga je savjetno da voće s jakom, debelom ljuskom, s tvrdom košticom ili zrnom ljuštimo i čistimo, a samo meso gutamo", stoji u tekstu.

Zaključak autora iz 1880. godine bio je da se voće ne treba izbjegavati, nego jesti razumno.

"Prema ovome vidi se, da je dojakošnji strah od voća sasvim neumjestan. Zrelo, zdravo, neucmalo voće treba jesti, jer se njime najprijatnije i najbolje žeđ gasi, a i druga probava podstiče", zaključuje se u tekstu.

Ipak, autor upozorava da ni s voćem ne treba pretjerivati, posebno kod djece koja se ljeti hrane gotovo isključivo kruhom i voćem.

"Voće je prijatno, lako se jede, pa ga može čovjek mnogo u sebe primiti. Silan šećer i kiselina pa onda opna, ljuska i zrno draže i terete koji želudac, a koje drobove, te ih kvare", navodi se u članku.

Ovaj tekst iz 1880. godine zanimljiv je pogled na to kako su ljudi prije više od stoljeća pokušavali razumjeti prehranu i zdravlje i koliko se taj pogled do danas promijenio.