Zašto muškarcima raste brada i čini li je brijanje gušćom

Ljudi su davno izgubili većinu vidljivih dlaka na tijelu. To je temeljna karakteristika naše vrste. Gusta dlaka na licu koja se pojavljuje samo kod jednog spola nakon puberteta iznimka je za koju objašnjenja ne funkcioniraju baš najbolje. Brade nisu izolacija jer lako rastu čak i kod muškaraca čiji su preci živjeli blizu ekvatora.

Zaštita od sunca zanimljivije je, ali i dalje nedovoljno objašnjenje, iako dlake na licu blokiraju znatan dio ultraljubičastog zračenja. Međutim, muškarci i žene, kao i djeca, podjednako su izloženi sunčevoj svjetlosti pa UV zračenje ne može objasniti osobinu koja se pojavljuje samo kod jednog spola. I to tek nakon adolescencije.

Ono što biolozi mogu sa sigurnošću reći jest kojoj kategoriji pripada. Brada je sekundarna spolna karakteristika, odnosno karakteristika koja se pojavljuje u pubertetu. Znatno razlikuje spolove, bez izravne uloge u reprodukciji. Pokreću je androgeni, skupina hormona kojoj pripada i testosteron, zbog čega se pojavljuje u pubertetu i ne postoji od rođenja.

Čemu služi brada?

Osobine poput ove obično se objašnjavaju spolnom selekcijom, procesom koji je predložio Charles Darwin kako bi objasnio osobine koje se ne mogu opravdati samo preživljavanjem.

Spolna selekcija funkcionira na dva načina. Osobina se može širiti zato što je preferiraju pripadnici suprotnog spola. Ili zato što pomaže njezinu nositelju nositi se sa suparnicima istog spola. To su dva različita objašnjenja, s različitim predviđanjima, a brada daje iznenađujuće različite odgovore ovisno o tome što se testira.

Objašnjenje o izboru partnera ono je koje većina ljudi pretpostavlja, ali je slabije od ta dva. Preferencije prema bradi uvelike se razlikuju među kulturama. Mijenjaju se čak i unutar jedne kulture tijekom razdoblja od deset ili dvadeset godina.

Studija objavljena 2014. godine otkrila je kako su sva četiri stila uređivanja brade koje su istraživači testirali, uključujući i glatko obrijano lice, ljudima djelovala privlačnije kada su bili rijetki među licima oko njih. To više upućuje na sklonost novostima nego na određenu sklonost bradama.

Izgled

Objašnjenje utemeljeno na konkurenciji među suparnicima dosljednije se pokazuje održivim. Studija objavljena 2012. godine pokazala je fotografije istih muškaraca s bradom i bez nje promatračima na Novom Zelandu i Samoi. U obje skupine bradate verzije muškaraca ocijenjene su kao starije i višeg društvenog statusa, bez ikakvog povećanja privlačnosti.

Brada također vizualno povećava veličinu lica i naglašava četvrtastu liniju čeljusti. To je vizualni znak koji ljudi povezuju s fizičkom snagom i sposobnošću za borbu. Većina novijih dokaza upućuje kako su drugi muškarci glavna publika za bradu.

To se anegdotalno podudara s onim što muškarci govore o vlastitim izborima. Kada nekoga pitate zašto je pustio bradu, često ćete čuti da je želio izgledati starije ili ga na poslu shvaćaju ozbiljnije. Rijetko ćete čuti kako je želio biti privlačniji drugima.

Korisnija usporedba ovdje je lavlja griva, a ne paunov rep. Ona manje funkcionira kao reklama potencijalnim partnerima, a više kao oznaka koju suparnici mogu pročitati. Oznaka koja može riješiti sukob prije nego što postane fizički. Mnogo je jeftinije izgledati zastrašujuće nego dokazati kako to doista jeste.

Gdje znanost o bradi još nema konačan odgovor

Jedna hipoteza kaže kako brada ima i fizičku funkciju, odnosno štiti čeljust ublažavanjem udaraca. Studija objavljena 2020. godine u časopisu Integrative Organismal Biology testirala je ovu ideju tako što su istraživači ispuštali utege na zamjenu za kost prekrivenu ovčjom kožom. Utvrđeno je kako su uzorci prekriveni dlakom apsorbirali znatno više energije od onih s podšišanom dlakom.

To je zanimljiv rezultat koji upućuje na moguću funkciju, ali nije konačan dokaz. Pomalo je neugodno i to što su druga istraživanja pokazala kako ne postoji povezanost između toga koliko je muškarac bradat i koliko je zapravo uspješan u fizičkom sukobu.

Postoji i povezana rasprava o tome predstavlja li brada pravi signal, odnosno signal koji je preskup kako bi se lako lažirao. Puna brada doista zahtijeva godine izlaganja androgenima koje tinejdžer ne može "lažirati". No održavanje brade gotovo ništa ne košta. Njezino uklanjanje traje samo nekoliko minuta, što je čini prilično neobičnom vrstom hendikepa.

Također je važno reći kako rast brade varira više nego što ova opća slika sugerira. Gustoća brade uglavnom je nasljedna i razlikuje se među populacijama, dok mnogi muškarci istočnoazijskog i indijanskog podrijetla u prosjeku imaju manje dlaka na licu. Dio toga povezan je s uobičajenom varijantom gena EDAR.

Studija objavljena 2016. godine u časopisu Nature Communications analizirala je genome više od 6.000 ljudi i otkrila kako taj gen predstavlja dosad najsnažniji identificirani genetski signal povezan s gustoćom brade. Isti gen utječe i na kosu, znojne žlijezde i oblik zuba. Dlake na licu djelomično koriste razvojne mehanizme koji su evoluirali za druge funkcije.

Češće brijanje, gušća brada?

Budući se stalno postavlja isto pitanje: brijanje neće učiniti da vam brada ponovno naraste gušća. Britvica reže dlaku na njezinu najširem dijelu i ostavlja tup vrh, koji je na dodir grublji od suženog vrha dlake. No brijanje nema utjecaja na folikul koji se nalazi ispod kože.

Ono što ostaje zanimljivo je jaz između same osobine i njezina značenja. Sama dlaka na licu gotovo se nije mijenjala kroz ljudsku povijest. Međutim, poruka koju šalje mijenjala se iznova i iznova - od rimskih legija, čiji su vojnici brijali lica, preko viktorijanske gospode koja su se natjecala u brkovima i bradama, do ureda 20. stoljeća u kojima se glatko obrijana čeljust smatrala uvjetom za zapošljavanje.

Biologija je dala signal. Što on znači, oduvijek je ovisilo o nama, zaključuje Forbes.