Tiho čudovište iz srca reaktora: Jeziva istina o Slonovskom stopalu

Otprilike 30 ljudi smrtno je stradalo od trenutne eksplozije i akutnog radijacijskog sindroma (ARS) u sekundama, danima i mjesecima nakon nuklearne katastrofe u Černobilu u travnju 1986. godine. No, jedan od najjezivijih ostataka te nesreće otkriven je tek osam mjeseci kasnije i do danas izaziva strahopoštovanje kod znanstvenika, inženjera i javnosti.

Tijekom istraživanja hodnika ispod oštećenog reaktora broj 4, radnici su naišli na neobičnu crnu masu nalik lavi koja se širila iz jezgre reaktora. Materijal je izgledao poput stvrdnute lave iz nekakvog umjetnog vulkana, a jedna od masa posebno je privukla pažnju – zbog svog oblika dobila je naziv „Slonovsko stopalo“.

Slonovsko stopalo zapravo je ogromna čvrsta masa stvorena od rastopljenog nuklearnog goriva pomiješanog s betonom, pijeskom i materijalima koji su korišteni za zatvaranje jezgre reaktora tijekom početne faze sanacije. Nastala je kao rezultat ekstremne topline i fuzije materijala nakon taljenja jezgre.

U trenutku otkrića, Slonovsko stopalo emitiralo je između 8.000 i 10.000 rentgena (što odgovara 80 do 100 greja) zračenja na sat. Za usporedbu, smrtonosna doza za čovjeka iznosi oko 4,5 greja, što znači da bi osoba izložena toj količini zračenja u blizini mase umrla unutar samo pet minuta. Sam pogled na masu nekoć se smatrao opasnim zbog jakog ionizirajućeg zračenja koje je moglo uništiti optičke senzore, pa i oštetiti analogne kamere.

Danas, gotovo četiri desetljeća nakon katastrofe, zračenje Slonovskog stopala znatno je oslabilo, ali ono i dalje ostaje simbol razornih posljedica nuklearne nesreće i upozorenje o opasnostima koje takve tehnologije mogu nositi ako izmaknu kontroli.