Svake noći 128.000 djece u BiH na spavanje ode gladno

Prema najnovijem podataku Agencije za statistiku BiH oko 128.000 djece u našoj zemlji koristi neki vid socijalne pomoći, njih oko 100.000 ugroženo obiteljskom situacijom, od kojih 40.000 žive u obiteljima koja nemaju ni minimum sredstava za život.

Prema analizama sektora socijalne zaštite, oko 600 000 ljudi u BiH živi sa 3 do 5 KM dnevno, točnije u siromaštvu i ne mogu si priuštiti večeru.

Daleko najvećem broju potrebna je hrana, odjeća, te tuđa njega i pomoć.

Pročitajte još

Djeca u Srbiji žive na rubu siromaštva

Doc. dr Valida Repovac Nikšić sa Fakulteta političkih znanosti u Sarajevu za BUKU je kazala da bi uopće mogli očekivati od državnih institucija da reagiraju i pomognu kada je u pitanju problem siromaštva djece, najprije bi kao društvo, građani, aktivisti, intelektualci morali u javnom diskursu početi više govoriti, ukazivati i pisati o siromaštvu.

''Siromaštvo je u našoj zemlji jedan od najstrašnijih problema sa kojima se susrećemo, ono utječe na zdravlje stanovništva, psiho-socijalnu klimu u kojoj živimo, razara obtelji, doprinosi daljnjoj dezintegraciji društva, tjera brojne da napuste svoje domove'', rekla je.  

„Ovo je zajednički problem svih nas koji živimo ovdje i on ne poznaje granice u onom smislu u kojem nam ih u svakodnevnoj retorici nameću političke elite. Isprazna priča o ugroženosti etničkoj, nacionalnoj, vjerskoj i drugoj, mora biti istisnuta na način da stvarne probleme nametnemo kao prioritete za rješavanje, a to su socio-ekonomski problemi sa kojima se većina stanovnika BiH susreće. Veliki broj ljudi je onemogućen da sebi osigura dostojanstven život, da svojoj djeci osigura sretno djetinjstvo, kvalitetno obrazovanje, zdravstvenu skrb, itd.  U ovom smislu marginalizirane skupine su u daleko najtežem položaju, a tu spadaju i djeca, što je sramotno i poražavajuće za našu zemlju i za one koji kreiraju diskriminatorne politike i atmosferu u kojoj živimo“, objasnila je Repovac Nikšić.

Naglasila je i kako su službene statistike nerijetko u službi etnopolitika pa će vrlo egzaktno tvrditi kako brojke o gladnima, zapuštenima i onima koji odlaze nisu alarmantne, dok su statistike sa terena, iz stvarnog života daleko lošije. No, one ne dopiru i ne odgovaraju onima koji su na vlasti.

Profesorica naglašava i da ne vjeruje u pristup gdje se stvari rješavaju "odozgo", odnosno da inicijativa može krenuti od institucija. Vjeruje da se one mogu pokrenuti samo pod snažnim pritiskom javnosti, građana i građanki, aktivista, akademije, medija.

''Politike koje će biti progresivne, konstruktivne, socijalno osjetljive moramo pokrenuti sami ''odozdo''. Srećom, postoji određeni broj političara koji su svjesni odgovornosti prema svojim glasačima i koji će taj često ''nečujni'' glas isključenih prenijeti u parlamente, te naložiti adekvatno provođenje boljih politika'', istaknula je profesorica.