Slavko će konje dati ispod cijene jer nema za hranu: ‘Samo tražim da ih novi gazda ne tuče...‘

Prije 10-tak godina Slavko Budoš iz Markovca Našičkog poželio je i kupio - konja. Nije se kanio baviti konjogojstvom, no zbog vjernosti i odanosti, koje odlikuju konje, danas u njegovim stajama mjesta više nema. Sve teže pronalazi novac da bi ih prehranio, a stigle su ga i godine, piše jutarnji list.

Kada je imao 10, udario ga je konj. Sa sedamdeset prevladao je strah i jednoga - kupio. Zarka je ubrzo dobio i družicu.

''Divu smo uzeli, ali već sa ždrebetom. I Diva je došla doma, opet ostala ždrebna. I sad došla je sa ždrebetom, ostala ždrebna i tu se već povećalo na 3'', ističe Slavko Budoš iz Markovca Našičkog za HRT.

Trenutačno ih je dvanaest. Uskoro će ih biti 14. Hobi je prerastao u ozbiljan posao za sada već osamdesetogodišnjeg Slavka i suprugu Eržebet.

''Teško, teško, preteško, naporno, ali tko voli konje za njega to ništa nije teško. Tko radi iz ljubavi, znate što? To je fantazija!'', ističe Eržebet Budoš.

No zbog malih mirovina sve im je teže prehraniti konje.

''Godine me gaze. Opterećenje je veliko. A situacija globalno u svijetu, vidite skupoća, od cijena hrane i sve, rezati kopita'', dodaje Slavko Budoš.

Pa Caco, kako ga od milja zovu, svoje blago mora - prodati.

''Ja mislim da ću biti bolestan...

Sve će ih, kaže, dati ispod cijene, ali jednom kupcu. Uz uvjet ''da nikada ne tuče konje''.

''Samo im pričamo nonstop kao s ljudima. Nikakva problema nemamo s njima. To ljudi ne znaju. Ljudi s lopatama, vilama idu na njih. Kod nas toga nema'', dodaje Eržebet Budoš.

Dvorište će ostati prazno. Utihnut će topot kopita. Teško će se Budoševi rastati s njima. Tješi ih jedino da će se netko drugi dobro brinuti za njih.