Putin vlada Rusijom već 25 godina: Kako mu je to uspjelo?
Putin je 25 godina na vlasti. Na putu do neospornog autokratskog gospodara Rusije on je postupao strateški – na nekoliko godina je napuštao dužnost predsjednika i preuzimao premijersku funkciju, piše DW.
Zamjena fotelja u Kremlju
Tada prema ustavnim odredbama u Rusiji predsjednik nije smio ima više od dva vezana mandata. Tako je na izborima 7. svibnja 2008. došlo do zamjene fotelja. Njegov bliski suradnik Dmitrij Medvedev, bivši šef nadzornog odbora Gazproma, postao je predsjednik Ruske Federacije.
Dan kasnije Duma je na prijedlog Medvedeva izabrala Putina za premijera, uz 87,1 posto podrške u parlamentu. Iako je Medvedev formalno imao najveću moć, konce je u pozadini vukao Putin.
Ograničavanje regionalne autonomije
Ruski politolog Mihail Komin kaže da je Putin u ovih 25 godina stvorio „najizrazitije personaliziranu diktaturu svijeta". On dodaje: „Rusija naravno nije Sjeverna Koreja, zemlja je za tako nešto prevelika. Ali sve više građana se upravo tako dovode na liniju.“
Komin kaže da je Putin od početka imao kao cilj preuređenje demokracije u svoju korist: „Danas je ukupna moć ruske države koncentrirana u rukama jedne jedine osobe, u Putinovim rukama."
Komin podsjeća da je sve počelo ograničavanjem „regionalne autonomije“: „Jedna od najvažnijih političkih reformi prvog Putinovog mandata bilo je uvođenje takozvanih predstavnika predsjednika u regijama."
Njihov zadatak je bio kontrola regionalne politike. Kremlj je tako imao svoj kontrolni instrument u regijama, a to je bio temelj učvršćivanja vlasti. „Utjecaj Kremlja nije se odražavao samo na guvernere već i na njihovo okruženje, uključujući i lokalne velike poduzetnike."
Ruski politolog koji živi u Finskoj Grigorij Nišnikov slično razmišlja: „Ako se sjetimo Rusije iz ranog perioda Putinove vladavine, sjetit ćemo se nekoliko regionalnih centara moći, i konstitucionalnih i neformalnih, na primjer u rukama oligarha. Svi oni su bili neka vrsta protuteže Kremlju."
Nišnikov dodaje da je Putin sve to uništio, centralizirao i ruski sustav vlasti usmjerio prema sebi.
Putin i Trump: braća po duhu?
U vanjskoj politici ponovo se ukazuje približavanje Washingtona i Moskve, koje je počelo još za vrijeme prvog mandata američkog predsjednika Trumpa (2017.-2021.). Prvi put su se Putin i Trump osobno sreli u srpnju 2018. na samitu u Helsinkiju.
Njemački politolog i povjesničar Helmut Müller-Enbergs je u jednom intervjuu za T-Online rekao: „Trump je za Putina najveći poklon u njegovom političkom životu.“
Müller-Enbergs je podsjetio da je u pregovorima o Ukrajini Putin Trumpu ponudio „sirovine, a time i perspektivu ispunjenja predizbornog obećanja". On je dodao da Putin po međunarodnom pravu ne raspolaže tim sirovinama.
Glasnogovornik Kremlja Dmitrij Peskov nedavno je nagovijestio da Putin i Trump imaju dobre odnose i da razgovaraju češće nego što se to u javnosti pretpostavlja.
Državni aparat pod Putinom ne trpi protivljenje
Putinova sve veća moć prema stručnjacima počiva i na vanjskom i na unutarnjem planu na vojnoj prijetnji i represiji. Nišnikov kaže da je u proteklih 25 godina svakako bilo događaja koji su mogli biti opasni za Putina.
Prosvjedi u Moskvi poslije parlamentarnih izbora 2011., prijeteća nestabilnost poslije aneksije Krima 2014., nemiri poslije sporne mirovinske reforme 2018., prosvjedi koje je predvodio Navaljni širom zemlje u narednim godinama, invazija na Ukrajinu koja je izazvala ulične demonstracije… I svaki put je režim odgovarao još snažnijom represijom.
Politolog Nišnikov podsjeća da je „sa svakim od tih događaja bio uklonjen po jedan protivnik“. Danas više nema nikoga tko bi se suprotstavio Putinu.
Mihail Komin kaže da je slabljenje sudova u drugom Putinovom mandatu također bilo dio povećavanja dosega njegove moći. Putinu sklone suci su napredovali.
Komin smatra da upravo zbog toga sudstvo u Rusiji nije neovisno. Sudovi su u krajnjem slučaju mogli samo usporiti državnu represiju nad građanima, ali ju nisu mogli zaustaviti.
Pored toga, izborni zakon je skrojen po mjeri Vladimira Putina i njegove stranke Jedinstvena Rusija.
„Bilo je nekoliko promjena. Sada vladajuća stranka dominira zahvaljujući sustavu gušenja oporbe, ne zahvaljujući socijalnim temama koje su u prva dva Putinova mandata igrale neku ulogu“, kaže Komin.
Ruski sociolog Aleksandar Bikbov smatra da je Putin oko sebe okupio neku vrstu kabineta u sjeni, u kojem su ljudi koji s njim dijele konkretne poslovne interese. Njihove firme dobivaju velike državne poslove i tako se bogate: „Putin stalno sve ima na uzdi i osobno je poslovno uključen u sve to.“
Manipulacija kolektivnim povijesnim sjećanjem
Društvu se pokazuje slika Rusije prema kojoj je u povijesti ona igrala isključivo pozitivnu ulogu. Sve negativno je potisnuto, a konflikti iz prošlosti izbrisani, kaže Bikbov. On to naziva „manipulacijom kolektivnim povijesnim sjećanjem“, koja također jača Putinovu vlast.
Sociolog navodi primjer zatvaranja arhiva KGB-a za javnost, jer su tamo zabilježena i „tamna poglavlja ruske povijesti". Bikbov kaže da Rusija pod Putinom proizvodi o sebi sliku „zlatnog pijetla" iz jedne ruske bajke – to je slika blažene Rusije.
Na tu se zemlju gleda kroz ružičaste naočale, pa su „i carska obitelj i Staljin predstavljeni kao čuvari iste tradicije“.
Ne nazire se kraj Putinovoj vladavini
Sva tri stručnjaka koja su govorila za DW smatraju da će opisane tendencije biti sve jače i da će Putin dugo vladati. „Problem je to što nema alternativnog kandidata, a nema ni mjesta za njega. Posljednji izbori na kojima je Putin zaista pobijedio bili su oni 2004. Svi ostali nisu bili fer", kaže Mihail Komin.
Taj stručnjak smatra da će Putin, koji je u ožujku prošle godine izabran za narednih šest godina, i 2030. biti kandidat. „Mislim da će on i dalje vladati još jedan mandat. Trajanje njegove vladavine ograničeno je samo njegovom fizičkom starošću.“
I Grigorij Nišnikov kaže da Rusi ne vide alternativu za Putina i da se boje promjena: „Ok, kažu ljudi, hoćemo da stane rat, ali što onda? Ako Putin ode s vlasti doći će još gori lopovi, koji će još više opljačkati zemlju. Imidž koji vlast njeguje je – današnja stabilnost je važnija od sutrašnjih promjena."
Nišnikov dodaje da se u Rusiji uvijek tražila čvrsta ruka: „Snažan lider je oduvijek morao donositi odluke i rješavati probleme. Rusi u krajnjem slučaju psuju guvernera, a ne predsjednika. I to po načelu – kada bi Putin saznao za to, odmah bi riješio problem." To je prastara ruska tradicija, podsjeća Nišnikov.
