Ono što Rama čuva vrijeme ne može izbrisati

Od zaborava sačuvani predmeti, nošnje starije od jednog stoljeća i tradicionalni ramski napjevi dio su bogate materijalne i nematerijalne baštine ovog kraja. U vremenu brzih promjena, mještani i stručnjaci nastoje običaje i stare zanate prenijeti na mlađe naraštaje.

U staroj obiteljskoj kući Kate Karače na Uzdolu nalazi se svojevrsna etnografska zbirka. Nošnje, uporabni predmeti i rukotvorine pripadaju ovoj kući i obitelji, a neki od njih stari su gotovo cijelo stoljeće.

Materijalna baština je tek dio

Kata Karača kaže kako dio predmeta potječe od članova njezine obitelji.

“Ima puno stvari od moje strine, sad će jedna anterija imati sto godina, a ima od svekra vjenčana košulja i što se on vjenčao 1930., imam puno još starih stvari, a nešto sam i ja dodala svojim radom”, rekla je Kata.

Materijalna baština tek je dio bogatstva ramskog kraja. Njegovu prošlost čuvaju i brojni tradicionalni napjevi i pjesme.

Etnomuzikologinja Biljana Glibo Bilić kaže kako je Rama posebno bogata nematerijalnom kulturnom baštinom.

“Rama je posebno mjesto, poseban prostor u kojem je bezbroj napjeva, bezbroj pjesama, prebogato je kulturnom nematerijalnom baštinom tako da smo na jedan jedinstven način Čuvarice osmislili kako bismo sve ono što je izvorno predstavili publici, donijeli na jedan moderniji način”, rekla je Biljana Glibo Bilić.

Obrazovanje mladih

Važnu ulogu u očuvanju tradicije imaju mladi. Kroz susret sa starim zanatima i običajima upoznaju način života svojih predaka i grade vlastiti odnos prema nasljeđu.

Kata Karača kaže kako su u rad uključene i djevojčice koje uče stare vještine.

“Uključili smo par curica koje to rado rade, one još ne znaju što je to, ali hoće nam pomoći, vidjeti što je to. Moglo bi biti da bi to moglo opstati u njima, ta ljubav prema starini”, kazala je Kata

U Rami se i danas tkaju ručnici koji su dio svadbenih običaja.

Vrijeme se promijenilo, kao i svakodnevni život, ali tradicija ne mora ostati samo uspomena na prošlost. Dok se stare vještine ponovno uče, običaji njeguju, a ramska baština prenosi novim naraštajima, smanjuje se i strah da će biti zaboravljena.