Da je borba protiv rodne neravnopravnosti danas veća nego prije desetak godina, pokazuju brojne organizacije za zaštitu žena. No, pitanje je koliko je sveopće poznat mehanizam prijave nasilnika nad ženama i koliko se provode zakoni koji štite prava žena.

Nasilje nad ženama je jedan od teških oblika povreda prava žena koji je često stereotipiziran u društvu, ali su posljedice one o kojima se malo govori.

''Najčešće je riječ o ugrožavanju sigurnosti osobe, pa su prve reakcije potraga za tjelesnom zaštitom, dok se malo razgovara o psihičkim posljedicama koje doživljeno nasilje ima za žrtvu. Psihološke posljedice najčešće se kasno prepoznaju, osobito kada je riječ o djeci koja su primarna ili sekundarna žrtva nasilj'', navela je za Bljesak.info psihologinja Nikolina Šaravanja, asistentica na Studiju psihologije i logopedije Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru te savjetovateljica u Savjetovalištu sveučilišta.

Najčešći uzroci

Istaknula je kako su najčešći uzroci nasilja alkoholizam, nesigurnost osobe, poremećaj ličnosti, i poteškoće s kontrolom impulzivnosti koji su nerijetko posljedica naučenih obrazaca nasilnih ponašanja, a kaže kako nijedan oblik nasilja nema opravdanje.

''Postoji pozitivan primjer prevencije u razvijenim zemljama gdje postoji program rada s počiniteljima nasilja. Ondje je jedna od sudskih mjera prijavljenog nasilja obavezan psihosocijalni tretman za počinitelja, stoga bi bilo izrazito važno djelovati u tom smjeru. Sve bi osobe koje su se susrele s nekim oblikom nasilja pozvala da se ohrabre pričati o tome sa stručnom osobom kako bi dobili adekvatnu pomoć“, kazala je Šaravanja.

Prema podacima Sigurne kuće Marguarita u Mostaru, u protekloj godini je bilo 17 žrtava nasilja. Boravak u kući im, kako navode, omogućava odgovarajuću stručnu pomoć, individualni i grupni terapijski rad, savjetovanje, obiteljsku i okupacijsku terapiju, medicinsko zbrinjavanje, pravnu pomoć te ekonomsko osnaživanje.

''Dolaskom u Sigurnu kuću žrtve nasilja dobivaju sigurno utočište, zaštitu i podršku, što im je u prvim danima od izuzetnog značaja tijekom procesa njhovog oporavka. Nakon što prođe period adaptacije na novu sredinu žene se uključuju u psiho-socijalne terapijske programe, a žene i djeca tu mogu ostati oko tri mjeseca“, kazala je za Bljesak.info diplomirana sociologinja i voditeljica Sigurne kuće Marguarita, Selma Alibašić.

Jedna od organizacija koje 10 godina svojim radom pokazuje napredak borbe protiv ove tematike je Ženska mreža BiH koja ženama daje mogućnost članstva, udruživanja te osnaživanja.

Nevidljivo nasilje

''Jedan od ključnih aspekata našeg zajedničkog rada je rad na zalaganju i na pronalasku takvih rješenja koja će žene staviti u centar društveno-političkih razgovora i omogućiti im da iznesu svoju perspektivu na aktualne događaje i politike. Mi smo jedina država koja priznaje da je ravnopravnost 40 posto zastupljenosti, žene nisu prisutne na pregovorima o Ustavnim reformama ni u Reformskoj agendi“, navela je za Bljesak.info Selma Hadžihalilović, koordinatorica projekta i administratorica Ženske mreže BiH.

Dodala je kako će se nasilje nad ženama umanjiti tek kada država i društvo budu, osim davanja izjava na dane Međunarodnog dana žena i Međunarodnog dana borbe protiv nasilja nad ženama, nešto uradili povodom tog pitanja.

''Danas možemo govoriti i o nevidljivom nasilju koje predstavlja nepostojanje jasnih zakonskih rješenja. Ne postoji definicija 'ranjivih kategorija' niti alimentacijski fond na razini Federacije BiH. I dalje ne postoje jedinstveni programi zapošljavanja za žene koje su preživjele obiteljsko nasilje'', navodi Hadžihalilović koja smatra kako je problem i u državnom financijskom neosiguravanju sigurnih kuća koje nemaju dovoljan kapacitet za broj žena.

Neke od ključnih aktivnosti ove organizacije su, kako ističu, zajedničko zagovaranje i lobiranje na državnom i međunarodnoj razini, zajedničke ulične akcije kao i kreiranje zajedničkih dokumenata i izvještaja.