Mostar: Bračni par Ćorić ispričao svoju priču o hraniteljstvu

Iako se u našoj zemlji provodi već godinama, projekt hraniteljstva u kojem obitelji u svoj dom na kraći ili duži period primaju jedno ili više djece bez roditeljskog staranja, ne nailazi na zadovoljavajuće rezultate. Za Federalnu je televiziju priču o hraniteljstvu odlučila podijeliti jedna obitelj iz Mostara, kako bi sve one koji su u mogućnosti potaknula na taj, itekako human čin.

126 molbi na adrese 126 Centara za socijalni rad, koliko ih u BiH ima. Altijana i Damir željeli su posvojiti dijete. Vrijeme prolazilo, nisu uspijevali, pa im je predloženo da probaju drugi model – model hraniteljstva.

„Biti udomitelj ili odlučiti se biti udomitelj je teško, jer kad uđete u to, zapravo ne postajete direktni roditelj. Postajete osoba koja će pružiti njegu, ljubav, dom, obitelj jednom djetetu koje je napušteno iz n-tih razloga“, kaže Altijana Ćorić.

U trenutku kad se bračni par Ćorić odlučio na ovaj korak, u mostarskom Centru za socijalni rad bila su svega dva zahtjeva za hraniteljstvo naspram 400 onih za posvojenje. Prošlo je samo nekoliko mjeseci prije nego što su dobili pozitivno mišljenje, ili prije nego se, kako kaže Altijana, ispunio njihov san da u svoj dom prime tada jednogodišnju djevojčicu. 

„Vidjeti nju, doživjeti je – bilo je čudesno. Kažu: majka se postaje rođenjem. Ne, majka se postaje kad ugledate svoje dijete. Ja sam svoje ugledala tog dana kad sam se popela stepenicama u tom domu... I ništa na ovom svijetu nije ravno tome“, ističe Altijana.

Udomiteljstvo, odnosno hraniteljstvo, oblik je smještaja djece bez roditeljskog staranja na kraći ili duži vremenski period. Cilj je, kažu u mostarskom Centru za socijalni rad koji već duže vremena ovaj projekt provodi, omogućiti djetetu pozitivno i poticajno porodično okruženje.

„U kome će mu se omogućiti pravilan rast i razvoj uz pruženu ljubav, toplinu, emocionalnu sigurnost i zadovoljavanje temeljnih životnih potreba“, pojašnjava Zdravka Marić, direktorica Centra za socijalni rad u Mostaru.

Altijana i Damir danas su zakonski roditelji svojoj kćerki, nakon što se biološka majka odrekla svojih prava. A postojala je strah da se sa, danas skoro trogodišnjakinjom, rastanu. No, svejedno su pristali na hraniteljstvo jer su smatrali da je najbitnije jednom ranjivom djetetu pružiti stabilnost.

„Imati stalan krov nad glavom, imati ljude oko sebe koji se brinu za tebe... Ne moraju se zvati mama i tata, mogu biti jednostavno osobe koje će ih usmjeravati kroz život“, kaže Altijana.