Kozo – Rama: Najradosniji Božić je u toplini doma uz brojnu obitelj

Božić je blagdan obitelji koji sam po sebi nosi radost Božje ljubavi prema čovjeku. Nosi ljubav prema obitelji, zajedništvu, nosi radost iščekivanja i susreta. Susreta Boga i čovjeka, susreta čovjeka s čovjekom, susreta brata s bratom, sestre sa sestrom, roditelja i djece, djedova i baka s unučadima i praunučadima… susret prijatelja i susjeda…

Kako sve te susrete spojiti ovogodišnjeg Božića uz opasnost od toliko spominjanog Covid-19 (koronavirusa)?

Upravo to je bio povod da posjetimo brojnu obitelj Kordić u mjestu Kozo u općini Prozor-Rama. Ovu zanimljivu obitelj upoznali smo već ranije kada smo bilježili kako se živi na 1280 metara nadmorske visine. I od tada rado se vraćamo u krajeve od Orašca, preko Proslapske planine do Kozla odakle puca prekrasan pogled na Ramsko jezeru i skoro cijelu Ramu. Lijep je taj pogled koji očarava u svako godišnje doba, a kako je živjeti ovdje najbolje znaju mještani koji se nisu dali pomjeriti odavde nigdje niti se dati za nekim lagodnim životom.

Prolazeći vijugavim putom zamjećujemo stražare koji budno prate na ove krajeve. Osim pasa tornjaka koji prate stada na uzvisinama i dočićima jer još nema snijega ovog prosinca. Mogu se susresti i orlovi koji svakog došljaka prate s visine i upozoravaju ako se dogodi što nepredvidivo.

Kako obitelj Kordić proslavlja Božić?

Stižemo na Kozo, do obitelji Kordić. Jozo i Slaven hrane i vezuju lovačke pse koji su danas bili u lovu sasvim kratko i to upravo zbog najavljenih gostiju.

Pred kućom je stupa već spremna za stupanje pšenice. Anđa i Marija pripremiše pšenicu, a Mile i Slaven, a nije po strani ostao Mato, momačkim rukama brzo i spretno istupaše pšenicu.

''Božić bez kešketa je nezamisliv. Svi volimo keške i ono je jelo koje se priprema samo za Božić. Nakon što se pšenica istupa, ljuska se odvoji na vjetru, osuši se te se kuha i to oko tri sata. U keške se dodaje posebno skuhana kokoš. Dodaju se komadi mesa. Keške se ne soli dok se kuha nego prije samog jela se soli i počini maslom'', reče Anđa s posebnim užitkom kao da je pred njom tek skuhano keške.

U obiteljskoj kući Veselko je spreman s čašicom dobrodošlice. Odmah je tu vino, pivo, rakija, a Slaven se dade u pripremu meze.

Obiteljski ugođaj, radosna susretljivost, miris Božića i toplina doma osjećaju se u svakom koraku, u svakoj riječi dok razgovarate.

Kozo, Proslapska planina, Orašac, Klanac i Maglice pripadaju župi Rama Šćit. Na Orašcu je izgrađena filijalna crkva posvećena Svetom Nikoli Taveliću koja je izgrađena 1969. godine.

''Na misu idemo na Orašac nedjeljom i blagdanima. Kod nas nema zornica, ali smo znali često otići i u Rumboke i na Šćit. Ove godine je drugačije zbog korone. Ona nama sigurno neće pokvariti Božić jer je važno uzajamno poštovanje, a mi smo tu uvijek zajedno, jedni uz druge'', jednostavno opisa Veselko njihov zajednički život.

Tijekom Došašća kao i u drugim dijelovima Rame, tako i na Kozlu i cijeloj Proslapskoj planini ne zaboravljaju se stari običaji kao što je obilježavanje Materica na treću nedjelju Došašća i Očića u četvrtu nedjelju. Na Svetu Luciju sije se pšenica.

Osim duhovne pripreme za Božić i običajne neizostavna je ona kulinarska. Marija započe nabrajati te pripreme:

''Obavezno pravimo šape, oraščiće, breskvice i druge suhe kolače. Prije smo pravile Anđa i ja, a sada je tu naša Valentina koja je kao završena kuharica spretna u svemu. I Marija joj pomaže iako je najmlađa. Pripremaju se burek i sarma.''

Nastavljamo razgovor o pripremama za Božić. Slaven je već narezao suhog mesa i odlične kobasice spravljene od divlje i domaće svinje. Anđa i Marija naizmjenično na ručni mlin samlješe kavu koja zagolica osjetilo mirisa.

''Na sam Badnjak mi muški imamo svog posla. Obavezno se peče na ražnju odojak i janje. Taj dan se posti. Nekad se unosio badnjak, sada toga više nema. Sada se i božićna jelka ranije nakiti. Navečer se zajednički večera. Nakon večere pjevamo onu našu staru božićnu pjesmu U sve vrime godišća. Ko može ode na ponoćku u Rumboke ili na Šćit, jer na Orašcu nema ponoćke'', sažeto ispriča Veselko o Badnjaku.

Obitelj Kordić krasi jedna osobitost. Danas su moderne obitelji sa svega nekoliko članova. Svaka živi za sebe. Kod njih je sasvim drugačije. Dvije obitelji koje žive zajedno kao jedna. Jozo i njegova supruga Anđa izrodili su Milenu, Mariju, Milu, Slavena i Ivana. Veselko i Marija imaju Darija, Valentinu, Matu i Martinu. Veselko i Jozo imaju tri polubrata i sestru koji su otišli za svojim životom u druge krajeve.

Zasigurno je lijepo čuti njihovu božićnu pjesmu i na Badnjak i na sam Božić.

O samom Božiću i božićnim danima Veselko nam s posebnom radošću ispriča:

''Na Božić muški hodaju od susjeda do susjeda i s pjesmom čestitaju Božić. Najljepša je ona čestitka ''Na dobro vam došao Božić i Sveto Porođenje Isusovo, domaćin odgovara I s tobom Bog dao zajedno Nakon čestitanja negdje oko 1 ili 2 sata je zajednički ručak. Na stol se iznosi sve ono što je pripremljeno. Molitva je prije jela i na kraju. Najstariji muški član obitelji gasi svijeće. Gleda se po dimu što će roditi; polje ili planina i prema kome će dim otići.

Poslije ručka idemo u goste kod najbliže rodbine, bilo s muške strane, bilo sa ženske'', ispripovijeda Veselko sve to redom kao da to u tom trenutku proživljava.

Zasigurno bi bilo zanimljivo biti dio ove obitelji na Badnjak i sam Božić. I ove godine će ih za zajedničkim ručkom biti najmanje deset.

Malo smo se morali dotaknuti i drugih božićnih dana.

''Nekada su se za Stipandan cure pokazivale da su za udaju. Tako bi obukle nošnju i na burečile da je to bio znak kako su spremne za ašikovanje i udaju. Toga više nema, ali se lijepo tih vremena sjetiti'', melankolično će Veselko o tim nekadašnjim danima.

Po ovom ambijentu, uživljenosti u priču korona Kordićima neće ni na koji način omesti proslavu Božića na najbolji način.

Šampioni u igri prstena

Kada smo završili razgovor o božićnim običajima dotakli smo se i drugih priča. Jedna od njih je svakako priča o igri prstena. Eh, tu se Jozo posebno našao. Rado nam je pričao o toj igri i šampionskim uspjesima i to s pravom. Kordići su kao ekipa nekoliko puta osvajali natjecanja u igri prstena gdje je sudjelovalo više desetaka ekipa.

''Pobjeđivali smo na turnirima koji su bili organizirani u Prozoru u Motelu Rama. Igrali smo i na drugim mjestima. Znali smo igrati i kući i ovdje u susjedstvu. Nedavno smo ovdje s prijateljima organizirali igru. Malo je sada drugačije jer moramo paziti na koronu'', ponosito ističe Jozo.

 Dok smo se družili u ugodnom razgovoru čeljad su obavljala svoje redovne poslove o večernjeg namirivanja kućanstva. Kordići uzgajaju ovce. Ove godine imaju oko 130 grla. Imaju krave i 4 konja koji su im velika pomoć u svakodnevnim poslovima i sve to treba obići, nahraniti, napojiti i pregledati je li sve uredu. Svako jutro, tijekom dana i svaku večer.

Iako smo na Kozo došli u ranim popodnevnim satima, noć se debelo spustila a da to nismo ni zamijetili jer je vrijeme brzo prolazilo u ugodnom razgovoru tako da su proletjeli sati i sati. To samo još jednom potvrđuje radosnu gostoljubivost ovih ljudi koji se raduju svakom susretu i svaki prolaznik, putnik namjernik su ovdje dobro došli. Svatko će se tu osjećati kao kod svoje kuće.

Tko jednom ovdje dođe sigurno će se izrazito ugodno osjećati i ponovno će rado doći.