Borba para iz Ljubuškog: Od ''Bože, hoću li ja ikada imati svoju bebu'', do pomoći drugima da je dobiju

Anđelka i Ante Tolj iz Ljubuškog vjenčali su se 8. prosinca 2011. godine. Tada ni slutili nisu šta će ih dočekati na zajedničkom životnom putu. Godinu i po pokušavali su se ostvariti kao roditelji, ali nije uspijevalo i agonija zvana obilasci doktora i travara je počela. Anđelki je tada bilo tek 25, ginekolozi su bili skeptični. Anti-Mullerov hormon (AMH) bio je prenizak.

''Nažalost, prepušteni sami sebi, ne znajući ništa o neplodnosti, trošili smo vrijeme, svaki dan je bio godina, a naša želja sve jača'', počinje svoju ispovijest za ''Azru'' Anđelka Tolj.

Stotinu pitanja, a nijednog odgovora

Ona je nedavno, nakon niza birokratskih peripetija, sa suprugom uspjela na razini Federacije BiH registrirati Udruženje ''Želim postati majka'', u svrhu pomoći onima koji žele putem medicinski potpomognute oplodnje (MPO) steći potomstvo.

Na preporuku prijateljice Anđelka i Ante zaputili su se u Split, na polikliniku specijaliziranu za MPO.

''Odmah smo se naručili, istog trena. To nikada zaboraviti neću. Dr. Boris Poljak me dočekao, uputio na vađenje hormonalnih nalaza i naša borba je krenula. Sve nam je bilo uredu osim nalaza moga AMH. U tom slučaju, jedina solucija da se ostvarite kao roditelji, jeste da krenete u postupak potpomognute oplodnje, rekao mi je doktor. Uplašena, uplakana, pitala sam se: ''Bože, hoću li ja ikada imati svoju bebu? Hoću li uspjeti'', priča Anđelka, prisjećajući se jednog od najtežih životnih perioda.

Imala je stotinu pitanja, a nijednog odgovora. Sami, Ante i ona, ne znaju šta ih čeka. A čekala su ih bolna razočarenja. Prvi MPO postupak nije uspio.

''To me je slomilo, ubilo u meni svaki atom moje snage. Nijedna injekcija, niti jedna punkcija ne boli, koliko boli kada vidite “betu” 0'', i danas zaplače kada se sjeti te nule.

Nakon nekoliko mjeseci odmora kreću u drugi postupak. Nažalost, novo bolno razočarenje. I on je neuspješan. Jako, boli… Suze idu. A, društvo, kao društvo…

''Svi pitaju: Što čekate… Kada će ta beba??? Ante me pogleda, a ja im kažem: Neka nas još, nismo spremni. U roku od pet minuta idemo iz tog društva, sjedamo u auto… Ma, nisam ni sjela počela sam plakati kao malo dijete. Plakala sam kao nikada u životu. Tada sam svome mužu rekla: Iskoristit ću još jajne ćelije koje su nam ostale. Ako ovog puta ne ostanem trudna, idi od mene, idi… ne mogu roditi bebu. Tada me je zagrlio i skupa smo plakali.''

Pročitajte još

Igračke kojima djeca daju život

Sakupila je snagu i za treći put. Pomirila se da će joj biti kao i prva dva, ali rekla je sebi: Ovog puta ću se ponašati kao da nisam išla na postupak.

Kad me tada nije srce prekinulo, neće nikada

''Tako sam se i ponašala, izlazila sam, smijala sam se… Zaboravila sam na to da sam možda trudna, a 12. dan poslije transfera, nagovori me muž: ''Hajde da radimo test…'' U 20 sati navečer, kada ono šok: dvije crtice!!! Gledamo mi onaj test izbezumljeni. Vrištali smo od sreće. Ja mislim da nas je čulo cijelo susjedstvo. Te noći nisam spavala, od šoka, od sreće… Uhvatila sam sama sebe te noći kako tražim boce, cucle putem interneta… smijem se sebi i danas zbog takvih scena, ali to sam ja'', sjeća se Anđelka jednog od najsretnijih trenutaka.

Sutradan ujutro: beta 309!

''Kada me tada nije srce prekinulo, neće nikada. Trudna sam, ljudi, trudna sam! Tog dana od mene i Ante nije bilo sretnijih ljudi, nije, sigurna sam. Devet mjeseci trudnoće proletjelo je brzo. Zahvaljući Bogu i doktoru sve je dobro prošlo i 20. listopada 2016. dobili smo curicu, našega anđela, našu sreću, naš život. Vjerujte, gledala sam tri dana u nju i nisam vjerovala da je to moja beba, da sam ja mama… Naša djevojčica zove se Iva Marina i ima 3,5 godine. Vesela, razigrana i posebna. Ona je naš smisao života, naša snaga i život'', ozareno priča Anđelka Tolj.

Kada se porodila, obećala je sebi da će ubuduće činiti sve da pomogne i drugim parovima koji se bore s neplodnošću.

''Dugo sam razmišljala i došla sam do ideje da osnujem udrugu. Uz pomoć moga muža, odvjetnika Igora Markotića i Ferida Bešlije, osnovana je Udruga ''Želim postati majka'' na razini FBiH'', sretna je Anđelka, čije udruženje ima i svoju Instagram stranicu te Facebook grupu ''Želim postati majka''.

Udruženje su osnovali u ožujku ove godine.

''Želim da ova tema prestane biti tabu! Da se parovi ne boje reći svoj problem, da se otvoreno priča o bolesti današnjeg vremena – o neplodnosti! Ovaj problem mora se dići na veću razinu, otvoreno i javno pričati o njemu. Naša misija je da educiramo, organiziramo seminare, nudimo i psihološku pomoć. Svaki par je priča za sebe, problemi su različiti. Kod većine je problem spermiogram ili AMH… Želimo im pomoći da što bezbolnije prođu ovaj trnoviti put i stoga to činimo i putem naših stranica na društvenim mrežama. Parovima treba pomoći, treba ih pogurati, treba s njima otvoreno pričati, objasniti im da nisu sami. Neka nam se jave bilo putem Facebooka, ili Instagrama, ili osobno'', potcrtava svoje motive i misiju mlada majka Anđelka Tolj.

Financijska pomoć parovima koji se bore s neplodnošću

''Svaki treći par se bori da se ostvari kao roditelj. Neki ljudi nemaju novaca, trebaju kredite da bi uopće ušli u postupak. To je žalosno. Smatram da naša država o pitanju potpomognute oplodnje treba pomoći mnogo više finansijski. U FBiH sve zavisi od kantona do kantona, neki pomažu u refundiranju dijela troškova, neki ne. Nažalost, grad Mostar nimalo ne pomaže parovima, što je jako žalosno. I HNŽ ima mnogo parova koji se bore i ne mogu finansijski snositi postupke.
Našoj udruzi ''Želim postati majka'' pridružuje se poliklinika ''Bona Dea'' na čelu s dr. Alijem Mesutom, koji će, također, pomagati parovima, nudeći kredite na postupak potpomognute oplodnje, s minimalnom kamatnom stopom i to je veoma značajno. Za parove koji nemaju novaca, pomagat ćemo kao Udruga koliko bude u našoj moći'', ističe Anđelka.