Iz tame u svjetlo

Na adresu redakcije dobili smo poruku našeg sugrađanina, u kojoj se zahvaljuje dobrim ljudima koji su spasili život jednog psa i usput pita kakvih sve ljudi ima među nama?

Ne pišem ovaj tekst da se zahvalim Vatrogasnoj jedinici i HGSS-u i da se svi skupa hvalimo kako smo dobro djelo učinili i spasili jedan život.

Ne pišem ovaj tekst niti da reklamiram sebe i pokupim zasluge. Pišem ga u nadi da će barem nekoga potaknuti da nekome pomogne da izađe iz tame na svjetlo.

Tješim se od jučerašnjih popodnevnih sati da je ovaj pas slučajno upao u ovu rupu, i da ne može postojati tako mračan um da ga namjerno gurne u ovaj odvod i ostavi ga da u najvećoj muci skonča. Mislim da to nitko na ovoj planeti nije zaslužio.

Već nekoliko dana u ribolovu na području Mostarske Bijele čujem bolno zavijanje psa. Sve kada se umiri, i vjetar, i promet koji je na M-17 malo je reći frekventan, čulo se zavijanje. Nisam prvih par dana toliko ni obraćao pažnju misleći da je netko sa psom u ribolovu. Prošlog četvrtka dakle prije 4 dana isto sam čuo zavijanje psa i s kolegom sam samo prokomentirao i opet ne obraćajući pažnju.

Sigurno preko 8-9 dana ne mogu sigurno tvrditi taj zvuk me je proganjao odakle dolazi. Pošto je riječ o kanjonu jako je teško locirati odakle zvuk dolazi. Jučer sam s prijateljem također bio na području Bijele i kao da je jadnik znao da čim se promet malo smiri, vjetar padne, počnu očajnički pokušaji da zavijanjem dozove nekoga. Ostavio sam prijatelja i pokušao odgonetnuti odakle zavijanje dolazi.

Slike će vam ispričati drugi dio priče a ja ću za Baraka dvije godišnje argentinske doge reći kraj priče.

Koliko ćemo pored zdravih očiju ne vidjeti što se dešava oko nas? Koliko ćemo pored zdravih ušiju ne čuti ono što je tu pored nas? Jesmo li postali gluhi svi od toliko buke? Jesu li nam uši i oči zakržljale jer samo gledamo kroz kameru pametnog telefona. Ova dva organa milijunima godina nam služe da preživimo i da nas alarmiraju kad je potrebna akcija i pokret.

Ovaj jadnik je sigurno preko 9 dana boravio u mračnom tunelu oborinskih voda magistralnog puta kojim dnevnom prođe pitaj Boga koliko vozila.

Žureći na svoja odredišta niti što vidimo niti što čujemo, stanite sekundu, ne gledajte prognozu na mobilnoj aplikaciji pogledajte u nebo, osluhnite oko sebe, pogledajte susjedstvo svoje, susjede, možda nekome treba pomoć. Možda je netko godinama kao ovaj pas u mračnom tunelu i dovoljno će biti da zovnete par prijatelja i mognete joj/njemu.

Ja znam da nisam mogao bez ovih ljudi: Hvala mom Željku koji se uvijek nedjeljom javi radi svakojakih gluposti. Ovog puta nije bila glupost nego je u sve uključio strašnu raju iz Animal Care centra, hvala najbržim vatrogascima južno od Ivan Sedla Aneru Čorajeviću, Ibri, Budi i Brki (nemojte se ljutit što nisam imena svima zapamtio), hvala HGSS-u koji su došli spremniji nego Dog Rescue na Discovery kanalu svaka vam čast.

Pas se zove Barak, dvije su mu godine i trenutno o njemu brinu naši dragi veterinari Igor, Dinko i ostatak ekipe. Emice hvala!

M.S.