Željko Samardžić o Mostaru: Prvi poljupci i ukradene trešnje, uspomene su koje prkose zaboravu

Vječiti romantik Željko Samardžić nedavno je održao koncert u prepunoj zagrebačkoj Areni, kada je publika uživala u njegovim bezvremenim hitovima. Tom prilikom je zapjevao i 'Moju Hercegovinu'. Ovaj 'Stari lav', inače rođeni Mostarac, u intervjuu za Bljesak.info otkrio je što ga veže za rodni grad, novost o novoj pjesmi posvećenu gradu na Neretvi, ali i kako provodi umirovljeničke dane.

Bljesak.info: Nedavno se održali koncert u zagrebačkoj Areni. Jesu li se ispunila očekivanja nakon održanog koncerta?

Željko Samardžić: Ponosan sam na svoju publiku koja je te večeri ispunila zagrebačku Arenu i pomogla da mi taj koncert ostane u najljepšem sjećanju. Tako veličanstvena i raspjevana atmosfera je nešto o čemu sanja svako tko počne da se bavi ovim poslom. Fenomenalna organizacija, produkcija... sve je ispalo kako se samo poželjeti može.

Posebno sam zahvalan svojim Hercegovcima - tek kada sam zapjevao "Kamen, krš i maslina" shvatio sam koliko njih je tu. Naravno, Dalmatince također ne mogu zapostaviti. Pjevali su sa mnom "Dalmacija u mom oku". Zagreb je te noći postao i ostao moja "ljubavna adresa".

'Prvi poljupci i ukradene trešnje'

Bljesak.info: Čest se gost u svom rodnom Mostaru. Što najčešće obilazite? Kako provodite dane u rodnom gradu?

Željko Samardžić: Pa najčešće obiđem svoju rodbinu i prijatelje. Postoji mnogo lijepih mjesta gdje volimo sjesti i zavrtjeti neke filmove iz mladosti. Volio bih da imam više slobodnog vremena, pa da mogu duže da ostanem jer to najčešće i nažalost bude na kratko, u prolazu.

Bljesak.info: Koje su najljepše uspomene koje vas vežu za Mostar?

Željko Samardžić: Mladost je divna sama po sebi, a ja sam je većim dijelom proživio u Mostaru. Tu su ostali najljepši komadi moje mladosti, ljudi, prijatelji, obitelj... sve one ukradene trešnje i prvi poljupci pored Radobolje, tople ljetne mostarske noći... mnoge tekme "Rođenih" pod Bijelim brijegom, Bakin (op. a., Blaž Slišković) volej pod rašlje... Stari, prastari Most što je spajao mnogo više od dvije obale pa se onda u teškom trenutku prepolovio i survao u Neretvu, ne izdržavši teret probuđene mržnje... Sve su to uredno poslagane uspomene koje prkose zaboravu.

Bljesak.info: U ožujku ste objavili pjesmu "Bolje da sam sam" koja je dijelom nastala i u mostarskom studiju MC Pavarotti. Očekuje li nas neka nova suradnja s MC Pavarottijem?

Željko Samardžić: Da, u Pavarotiju je moj producent uradio mix za "Bolje da sam sam" ali i ranije izdati duet sa Crvenom jabukom "Aleje ljubavi". Ovih dana tu je sniman i dječji zbor za jednu novu stvar. Drago mi je da u mom Mostaru postoji ozbiljan studio i nadam se da će ljudi koji njime upravljaju pronaći način da ga održavaju na nekoj pristojnoj razini jer svaki studio zahtjeva ulaganja. Ja, kao vlasnik jednog takvog, najbolje znam.

Uskoro 'prava mostarska' pjesma

Bljesak.info: Najavili ste lokalpatriotsku pjesmu posvećenu Mostarcima. Kada možemo očekivati objavu?

Željko Samardžić: Mišo Marić je napisao divnu pjesmu i od nje je sve krenulo. Geronimo je na moju molbu uglazbio stihove, a Miroslav Stolica sve uvio u prelijep aranžman. Refren su obogatili i dječji vokali i zato sam zahvalan Dijani Šoše iz Mostarskih kiša koja je spremala zbor. Ostaje da se završi mix i uradi spot. Mislim da će Mostar dobiti još jednu "pravu mostarsku" jer smo svi to radili s ljubavlju, a kao što kraj pjesme kaže - dok je ljubavi, bit će i grad.

Bljesak.info: Kakvi su planovi tijekom ovog ljeta? Hoće li biti vremena za odmor?

Željko Samardžić: Drago mi je što su iza nas svi korona dani i godine. Želja mi je da se ponovo vratim na one tračnice sa kojih sam ja kao mnoge moje kolege sletjeli silom prilika. Ovo ljeto će mi stoga biti radno kao rijetko koje do sada. Mislim da već tradicionalno dolazim u Ljubuški 13. kolovoza, a u Trebinje 21. kolovoza, pa se nadam da ću uspjeti nekoliko dana da odmaram i uživam i u Mostaru.

Bljesak.info: Ove godine postali se djed po četvrti put. Uspijevate li od obveza provoditi dovoljno vremena sa unucima?

Željko Samardžić: Nikada dovoljno slobodnog vremena za njih. Anđelija je najmlađa i ona je sada slatkiš oko koga se svi u kući otimamo. Ona je neodoljiva i, razumjet će me oni koji imaju svoju unučad, kakvo je to zadovoljstvo i sreća. Kažu da se možeš smatrati bogatim čovjekom tek kada imaš nešto što se ne može kupiti novcem, a to je definitivno obitelj.

Nove glazbene poslastice

Bljesak.info: Bolujete od bolesti štitne žlijezde. Je li bolest utjecala na način života i poslovne obveze?

Željko Samardžić: Taj "Hashimoto" me u jednom trenutku pretjerivanja u svemu opomenuo da moram usporiti i slušati svoj organizam koji nije savršen. Neophodno je uvažavati godine. Taj koristan savjet mi je dao moj prijatelj Reda Lončar, doktor koji mi je i ustanovio tu dijagnozu. Sada znatno više vremena posvećujem sebi i što bi se reklo svom guštu. Volim more i za mene ne postoji bolji način da se odmorim i napunim baterije od boravka u Boki, pored mora, na mojoj barci. Tu su trenuci stresa samo kada se zakači veliki komad. Ostalo je sve spokoj i harmonija - more, galebovi koji čekaju da im riba upadne u kljun i sva ta pučina. Kažu da je slana voda lijek za sve, bilo da su to suze, znoj ili more.

Bljesak.info: Nedavno ste medijima otkrili da ste postali umirovljenik. Kako onda provodite svoje umirovljeničke dane?

Željko Samardžić: Pa iskreno, osim one sigurne uplate koja mi liježe "svakog prvog" na račun od strane mirovinskog fonda, nema nekih promjena. Glazba je moj posao, ali i hobi kojim bi se bavio čak i da sam odabrao neko drugo zanimanje kao profesiju.

Mislim da sam sad opušteniji i radim samo ono što mi predstavlja zadovoljstvo. Imam svoj studio u kome se družim sa prijateljima, mojim kolegama glazbenicima i stvaramo neke lijepe pjesme. To je privilegija koju sam zaslužio i na koju sam ponosan. Uskoro ćete čuti dosta toga novog i interesantnog iz studija "Stari lav". 

Bljesak.info: Gdje biste rado prvi put otputovali sa suprugom, na primjer na jubilej 50 godina braka?

Željko Samardžić: Možda na neko tiho i mirno mjesto daleko od civilizacije. Neko koje još nije ucrtano na kartama. U neku kamenu kuću sa prozorom koji gleda na more, gdje se miješaju mirisi lavande i borovine i gdje galebovi lete u paru. Znam da takvo postoji samo u mojim mislima, ali ni ona naša mala kućica u Kotoru nije daleko od toga.

Bljesak.info: Za kraj - zašto je dobro biti Željko Samardžić?

Željko Samardžić: Imam divnu djecu, tri kćeri na koje sam ponosan i to prije svega zato što su sretne i zadovoljne osobe. Zato što su se ostvarile kao roditelji, pa tako i nas usrećili. Naravno, karijera o kojoj sam nekada mogao samo sanjati i publika koja me podržava sve ove godine. Osjećaj slobode koji mi je omogućio posao kojim se bavim. A uz ljubav, teško da postoji važnija riječ od slobode.