Na društvenim mrežama već gotovo pet godina pojavljuje se lik koji se naziva Único Sobreviviente, čovjek koji tvrdi da je jedini preživjeli na svijetu. Njegovi videozapisi prikazuju gradove bez ljudi, ceste bez automobila i znamenitosti koje izgledaju kao kulise nakon završetka snimanja filma. Nema gužve. Nema slučajnih prolaznika. Samo on i kamera.
U kratkim, smirenim kadrovima autor snima ulice, trgove i aerodrome u zoru. Govori tiho, gotovo ispovjedno, objašnjavajući da se nalazi u svijetu u kojem je čovječanstvo nestalo. Nema dramatične glazbe ni vidljivih trikova. Upravo ta suzdržanost čini sadržaj uvjerljivijim.
Posebnu težinu cijeloj priči daje činjenica da je s ovakvim objavama započeo davno prije današnje poplave alata umjetne inteligencije, u vrijeme kada ovakve prizore nije bilo lako proizvesti digitalnim putem. Projekt je rastao sporo i uporno, bez naglih zaokreta i bez oslanjanja na tehnološke mode.
Za jedne, riječ je o vješto osmišljenom performansu. Rani jutarnji sati, pažljivo birane lokacije i strpljenje dovoljni su da se snime prazne ulice. Kritičari ukazuju na selektivno kadriranje i izostavljanje svega što bi narušilo iluziju.
Za druge, međutim, priča je zanimljiva upravo zato što odbija biti do kraja razotkrivena. U komentarima se miješaju ironija i lagana nelagoda. Neki gledatelji priznaju da im videozapisi bude osjećaj samoće koji se zadrži i nakon što ugase ekran.
Único Sobreviviente nikada izravno ne traži da mu se vjeruje. Ne nudi dokaze, ne objašnjava uzroke, ne propovijeda. Samo pokazuje svijet bez ljudi i prepušta publici da sama odluči što s tim prizorima.
Zanimljivo je da se priča o ‘Único Sobrevivienteu’ gotovo paralelno s prvim objavama preselila i izvan društvenih mreža. Već u ranoj fazi projekta, još 2021. godine, španjolska produkcijska kuća Beta Spain započela je razvoj televizijske serije temeljene na ovom konceptu, što upućuje na to da nije riječ o slučajnom viralnom uspjehu, nego o promišljeno građenom narativu od samog početka.
U toj verziji priče, mladić koji se budi sam u svijetu bez ljudi postupno otkriva da se ne nalazi u budućnosti, nego u paralelnoj stvarnosti iste godine, dok publika kroz komentare postaje aktivni dio zapleta. Ipak, unatoč toj ranoj najavi i velikom interesu koji je projekt tada izazvao, televizijska serija do danas nije snimljena niti emitirana, ostavljajući Único Sobreviviente da i dalje postoji prvenstveno kao digitalni fenomen, negdje između fikcije, eksperimenta i kolektivne mašte publike koja ga prati.
Zanimljivo je i da je na temelju tog narativa izdata i knjiga pod istim naslovom, dostupna za narudžbu, što dodatno ilustrira kako se njegov imaginarni svijet proteže i izvan ekrana društvenih mreža.
