Let paragliderom između zgrada u napuštenom zimovalištu

Valentin Delluc, jedan od najboljih svjetskih speedridera (kombinacija skijanja i paraglidinga), letio je između zgradau napuštenom skijalištu Avoriaz u Francuskoj i izveo niz spektakularnih trikova.

Delluc je karijeru započeo sa freestyle skijanjem i paraglidingom, prije nego je odlučio da kombinuje to dvoje i ubrzo postao jedan od najboljih na svijetu, te dominirao na Speedriding Touru 2014. godine.

Poznat je po atraktivnim videima, poput projekta Moonline (2017) u kojem svijetlećim paragliderom obasjava noćno nebo u Alpama. Upravo su Alpe bile lokacija snimanja njegove najnovije odvažne zamisli.

Delluc je napušteno zimsko odmaralište Avoriaz u Francuskojiskoristio kao svoje osobno igralište, te izveo neke nevjerojatne trikove koje nikada ranije nije probao. Paragliderom je letio između zgrada, zatim bi se naglo spustio niže i skijao po krovovima i okomito po zidovima, klizao je po kablu žičare pa se naglo opet dizao visoko u zrak.

''Već sam letio ovdje 2016. godine, i tada sam shvatio potencijal koji ova lokacija ima. Sa zatvaranjem, i činjenicom da su ski-liftovi zatvoreni za javnost, mislili smo da možemo napraviti nešto još kreativnije. Kao mlađi sam dosta skijao freestyle, i želio sam pokazati i tu stranu speedridinga'', otkrio je 28-godišnjak.

Logistički je ovo bio golem poduhvat, jer su Delluc i njegov tim trebali dozvolu za skijanjepo krovovima zgrada, a morali su smisliti i gdje da smjeste brojne skakaonice i ostale prepreke.

''Već sam ranije klizao po kablu žičare, ali ovdje je tehnički zahtjevnije bilo to što sam morao podizati noge iznad spojeva korpi sa kablom kako bih održao brzinu sa krilom paraglidera. Jer, ako nemate dovoljnu brzinu, ne možete se podići dovoljno visoko i zapetljaćete se'', rekao je.

No, najveću glavobolju mu je zadavalo nešto posve drugo: ''Vožnja po zidu je bila jako stresna. Iznad dijela zida po kojem sam vozio nalazio se balkon, tako da sam krilo morao jako nagnuti na stranu kako se ne bi zapetljalo u balkon. Vježbao sam na bočnim stranama stijena i pokušavao da ih dodirnem, ali nikada to nisam uradio na vertikalnom zidu ispred kojeg letim. Zadovoljan sam rezultatom.''

Još jedan parametar koji je zbog omeđenog prostora odmarališta trebalo pažljivo razmotriti bili su vrtlozi vjetra.

''U visokim planinama ponekad imamo vjetrove od 30 km/h, ali pošto su pravci leta skoro potpuno ravni i nema skretanja, moguće je upravljati. Ovdje je već pri brzini od 10 km/h bilo vrlo turbulentno. Kako ne bih promašio putanju, uvjeti vjetra na njoj moraju biti odgovarajući. Nakon toga mogu biti siguran da će sve biti u redu'', pojasnio je.