Korak u tradiciju: Jeste li čuli za igru prstena?

Slaven Kordić s obitelji je za ekipu Ramskog Vjesnika organizirao turnir u tradicionalnoj igri prstena, u prekrasnom zimskom ambijentu u Kozlu. Okupile su se četiri ekipe, dvije domaće iz Kozla te po jedna iz Rumboka i Podbora.

Pobjedu je ovaj put, kao i ponosnu titulu prstendžija, odnijela ekipa iz Kozla, u sastavu: Veselko Kordić, Ivan Filipović i Daniel Filipović.

Najprije su za potrebe snimanja video materijala pojašnjena naizgled vrlo komplicirana pravila, a zatim se krenulo u dvoboje. Vrlo brzo postaje jasno da je igra prstena, igra druženja i zabave. Igra je to koja ne podnosi preveliku ozbiljnost niti koncentraciju, a pogotovo tišinu.

Domaćini su pripremili bogatu trpezu, a čašica vina i razgovora te slatke provokacije između protivničkih ekipa su sastavni dio igre prstena. Baš kao i u prošlosti, u pauzama ili nakon završetka bi se pjevalo, a u posebnom raspoloženju se čestitalo prstendžijama ili pobjednicima igre prstena.

Igra između dvije ekipe može potrajati satima, ali vrijeme jako brzo prolazi i sasvim je razumljivo zašto je upravo ovo bila omiljena igra ramskog kraja, posebno na sijelima u dugim zimskim noćima.

''Učio sam igrati od starijih, imao sam želju igrati i još danas učim. Osvajali smo brojne turnire. Ljudi se danas zabavljaju mobitelima, a mi smo tada i danas s prstenom. Turniri su sve rjeđi, posebno zbog koronavirusa. Ovaj večerašnji susret je dokaz da još uvijek imamo volje i adrenalina za igru'', govori sjetno Slavenov otac Veselko.

Dok Slaven na sve to dodaje da je kao dijete išao po sijelima gdje se igralo prstena, volio je to gledati, a zatim dobio želju i naučiti igrati. Smatra da mu je tradicionalna igra prstena u krvi.

''Volim okupljanje i društvo, volim tu igru. To mi jedini i najdraži hobi'', zaključuje Slaven.

Igra prstena upravo se najviše igrala u zimskim večerima na sijelima.

Pripravilo bi se jedanaest priglavaka, papa ili čarapa, pod kojima bi se sakrivao prsten tako da ga protivnička ekipa ne nađe. Od dvije ekipe, ona pobjednička bi ostajala na mutapu, prostirci na kojoj se igra te bi izazivala slijedeću.

Pravila kažu: ekipa koja sakriva prsten, dobiva bodove sve dok ne izgubi prsten. Protivnička bi ekipa najprije s tri nabacka, to jest podignuta priglavka, doći do prstena. Nakon pokrivanja svih 11, dodatno bi se moglo ponovno potkriti ili pošuškati još dva ili tri priglavka. Nakon što je pripremljeno svih 11 priglavaka, prsten bi se morao pronaći ili u prvom ili predzadnjem otkrivanju.

Prije nego se priglavci krenu otkrivati, sva od tri člana ekipe bi išćolili, to jest izrekli svoje sumnje na određene priglavke. Ukoliko vam protivnici s neuspjelo otkrivenim priglavcima pribave 50 bodova, nazivalo bi se to završetkom jedne noge. Najčešće bi se igralo do četiri dobivene noge.