Kako je nafta spojila Hrvata i Turkmenistanku

Bahargul Pyhyyeva, koja je prije pet godina doselila u Hrvatsku iz Turkmenistana, u rubrici "Stranci u Hrvatskoj" emisije Dobro jutro, Hrvatska govorila je o zemlji iz koje dolazi, putu koji ju je doveo u Hrvatsku te životu između dviju posve različitih kultura.

Na početku razgovora predstavila je Turkmenistan kao državu Srednje Azije, nekadašnji dio Sovjetskog Saveza, koja je nakon njegova raspada postala neovisna. Istaknula je kako zemlja ima oko 6,5 milijuna stanovnika, od čega njih oko 1,2 milijuna živi u Ašgabadu, glavnom gradu, dok velik dio teritorija zauzima pustinja Karakum.

Dodala je i kako je Turkmenistan bogat prirodnim resursima, osobito naftom i plinom, a najveći izvori nalaze se ispod Kaspijskog mora. Govoreći o sličnostima s ovim dijelom Europe, spomenula je i planine.

"To me asocira kad netko govori kako je to balkansko, onda se sjetim i kako na našem imamo planine – Mali Balkan i Veliki Balkan. I ja dolazim s Malog Balkana", rekla je Bahargul.

Dolazi iz grada Hazara, koji se u vrijeme Sovjetskog Saveza zvao Čeleken, a nakon raspada države dobio je novo ime. Taj se grad nalazi između Kaspijskog mora i pustinje Karakum te je od Ašgabada udaljen oko sedam sati vožnje automobilom, odnosno nešto više od 600 kilometara.

Grad ljubavi

Posebno je govorila o Ašgabadu, gradu koji je ušao u Guinnessovu knjigu rekorda po najvećoj koncentraciji zgrada od bijelog mramora.

"Ašgabad u prijevodu znači grad ljubavi. Ašg je ljubav, ostalo je grad – grad ljubavi, a inače poznat je kao bijeli grad, jer u gradu je skoro sve bijelo", kazala je Bahargul.

Objasnila je kako je bijela boja povezana i s klimom, jer najbolje podnosi vrućine i pustinjsku klimu, ali i sa simbolikom, budući da u Turkmenistanu predstavlja mir i neutralnost.

Jedna od najvećih atrakcija u toj zemlji, dodala je, jest krater Darvaza, poznat i kao "vrata pakla". Riječ je o mjestu na kojem je tijekom 1970-ih otvoren plin, nakon čega je nastala rupa iz koje plin izlazi i gori do danas.

"Mislili su kako će brzo nestati, ali to još uvijek gori, i nakon 50 i više godina", rekla je.

Iako se, kako je navela, radi na tome da se krater ugasi zbog emisije štetnih plinova, turisti i dalje dolaze, a na toj lokaciji mogu i prenoćiti u jurtama te ondje nešto pojesti prije nastavka puta.

Od naftne kompanije do života na Jadranu

Govoreći o vlastitom životnom putu, ispričala je kako je supruga upoznala upravo u rodnom gradu, gdje su zajedno radili u naftnoj kompaniji.

Nakon toga preselila se u Sloveniju, gdje je provela gotovo 14 godina. Objasnila je kako je to bio logičan korak jer je njezin suprug tada živio ondje, a njegova majka je Slovenka. U Sloveniji je pohađala tečaj slovenskog jezika i tamo se školovala.

U Hrvatsku su se preselili prije pet godina, u vrijeme pandemije koronavirusa. Najprije su živjeli na otoku Pašmanu, a odluku o preseljenju donijeli su zbog školovanja sina.

"U to vrijeme sin je išao u školu u Sloveniji i onda su nas obavijestili kako će škola i sljedeće godine biti online, što nam nije naravno odgovaralo. Saznali smo informaciju kako se na Pašmanu škola ne zatvara i djeca normalno idu u školu, pa smo se odlučili preseliti", rekla je.

Na otoku su živjeli nekoliko godina, a prije nekoliko mjeseci preselili su se u Kastav. Bahargul kaže kako je život na Pašmanu bio lijep i miran, ali i zahtjevan.

Dodala je kako je preseljenje u kraj oko Rijeke bilo prirodno rješenje, budući da je njezin suprug rođen u Rijeci.

Između dvije kulture

Uspoređujući Turkmenistan i Hrvatsku, ocijenila je kako je riječ o dvjema potpuno različitim kulturama, običajima i prehrani, ali je istaknula i jednu važnu sličnost.

"Ljudi u Hrvatskoj i Turkmenistanu jako su otvoreni i jako dobri. Osjećaš se dobrodošao i u jednoj državi i u drugoj", rekla je.

Njezina obitelj i dalje živi u Turkmenistanu. Ondje su joj tri sestre, nećakinje i nećak, s kojima je, kako kaže, u svakodnevnom kontaktu. Nastoji barem jednom godišnje otići kući, a ponekad i članovi obitelji dolaze njoj u posjet.

Najviše joj, priznaje, nedostaju upravo obitelj, običaji i dio svakodnevice iz domovine.

"U Hrvatskoj mi nedostaje jedino moja obitelj, moje sestre, a možda čak i hrana, bez obzira na to što ja uvijek mogu skuhati sama", istaknula je.

Dodala je kako joj teško pada što propušta važne događaje u životima svojih bližnjih i što nije dio tih trenutaka.

Jedno vrijeme radila je u turizmu, a danas joj je velika ljubav fotografija. Kaže kako joj je isprva bila hobi, no kasnije je završila ozbiljniji tečaj i već odradila nekoliko projekata za hotel i restoran. Nada se kako će upravo u tom smjeru nastaviti graditi svoj profesionalni put.

Njezino gostovanje u emisiji završilo je čestitkom, jer je toga dana slavila rođendan, a dolazak u Zagreb sa suprugom iskoristila je i za malo rođendansko slavlje.