Godine su prošle pune pjesme: Čola navršava 70 godina
Prije 70 godina u Sarajevu je rođen pjevač Zdravko Čolić. Iako Čola i danas izgleda kao zreliji mladić, polako ulazi u svoje osmo desetljeće.
Rođen je 30. svibnja 1951. godine, a svojedobno je glasio za najveću jugoslavensku pop-zvijezdu. Njegova popularnost nikad nije padala, bez obzira na repertoar kojeg je kroz karijeru nudio mnogobrojnim obožavateljima. Publika ga nije zaboravljala čak ni u godinama diskografske pauze.
Čolić živi u Beogradu od 1989. godine. Oženjen je, a supruga Aleksandra Čolić rodila mu je dvije kćeri - Unu i Laru.
U Sarajevu se Čola kao dijete više zanimao za sport nego za glazbu. Najprije je bio golman u juniorima "Željezničara", da bi ubrzo shvatio kako mu atletika više leži. Na jednom natjecanju osvojio je drugo mjesto, odmah iza tadašnje atletske zvijezde Nenada Stekića.
Glazba mu je u to vrijeme bila hobi, učio je gitaru i išao u glazbenu školu. s prijateljem Bracom Isovićem svirao je za društvo u parku, a u svom su kvartu bili poznati kao duet Čolić i Isa s Grbavice.
Ipak, kako Čolić kao sportaš nije postizao veće rezultate, njegov se interes sve više okretao muzici.
Počeci karijere
Prvi službeni pjevački nastup imao je kao pjevač grupe Ambasadori 1969. godine u kojoj je pjevao dvije i pol godine. Svirali su R&B, pjesme Jamesa Browna i grupe "Chichago".
Godine 1971. upoznaje Kornelija Kovača koji ga je pozvao u tada vrlo poznatu Korni grupu. Čolić se preselio u Beograd pun nade i ambicija. No, Čolić je u "Korni grupi" ostao samo šest mjeseci, a na njegovo mjesto je došao Zlatko Pejaković.
Vrativši se u Sarajevo, odlučio se za solističku karijeru. Tako je nastupio na festivalu Vaš šlager sezone u Sarajevu 15. travnja 1972. godine s pjesmom Kemala Montena "Sinoć nisi bila tu". Pjesmu je trebala prvotno pjevati Josipa Lisac, ali kako je ona otkazala nastup pjesmu je otpjevao Čolić i osvojio treću nagradu, te nagradu za interpretaciju. Pjesma u cijeloj zemlji postaje veliki hit, a danas se ubraja u neke od Čolinih najljepših pjesama.
Od tog trenutka i službeno počinje Čolina solo karijera, kojom će se uzdići na mjesto najveće estradne zvijezde u Jugoslaviji. Iste godine sudjeluje na festivalima u Splitu s pjesmom "Stara pjesma", Skoplju s pjesmom "Moj bol", kao i na festivalu u Prištini.
Međunarodni iskoraci
Ubrzo je počela Čolićeva međunarodna karijera. Na Opatijskom festivalu pobijedio je s pjesmom Kemala Montena "Gori vatra", čime je osvojio i nastup na Pjesmu Eurovizije. Plasman u Luksemburgu te 1973. nije bio baš uspješan - bio je pretposljednji (15. s Francuskom), ali je tvrtka Warner Brothers ipak s Čolom potpisala ugovor.
Tako je Čolić za njih snimio četiri singla, dva na njemačkom i dva na engleskom jeziku, no tu se i završava njegova karijera u inozemstvu jer se nije htio preseliti u Njemačku.
Čolić nakon nastupa na Pjesmi eurovizije izdaje veliki hit "Ona spava", koji je prodan u 150.000 primjeraka.
U naredne dvije godine Čolić se najčešće pojavljuje na festivalima u Sarajevu i Beogradu , a pjesme sa sarajevskog festivala Vaš šlager sezone: "Bling blinge blinge bling" (VŠS 73), "Zelena si rijeka bila" (Pobjeda na Šlageru sezone 74), "Zvao sam je Emili" (VŠS 75), kao i "Ljubav je samo riječ" i "April u Beogradu" s festivala "Beogradsko proleće" danas se ubrajaju u najveće hitove bivše Jugoslavije.
Prvi studijski album
Prvi studijski album "Ti i ja" objavljen je 1975. godine, a zbog pjesama kao što su "Vagabund", "Igraš se vatrom", "Loše vino" Čolić je postao jako popularan, pogotovo među djevojkama. Producent ploče bio je Kornelije Kovač, kao i na svim sljedećim albumima. Omot je dizajnirao Dragan S. Stefanović, koji će i ubuduće dizajnirati omote ploča.
Iako je 1976. godine na zagrebačkom festivalu s pjesmom "Ti si bila, uvijek bila" osvojio četvrto mjesto, Čolić je bio najveća zvijezda festivala. Krajem te godine krenuo je s "Indexima" na prvu jugoslovensku turneju. Čolić se posljednji put na nekom festivalu pojavio u Zagrebu 1977. godine s pjesmom "Živiš u oblacima".
Na Jugoslovenskom festivalu revolucionarne i rodoljubive pjesme u Zagrebu 1977. godine Čolić je nastupio s budućim najprodavanijim singlom "Druže Tito mi ti se kunemo" koji je prodan u više od 300.000 primjeraka.
Sljedeći album "Ako priđeš bliže" iz 1977. snimljen je u Zagrebu. Za prva dva tjedna prodano je 50 tisuća primjeraka, a novi aduti kod publike su "Pjevam danju, pjevam noću" po pjesmi Branka Radičevića, "Glavo luda", "Zagrli me", "Juče još", "Jedna zima sa Kristinom" i "Produži dalje".
Na jugoslovenskoj turneji pod nazivom "Putujući zemljotres", pratila ga je plesna grupa "Lokice", koje su vremenom postale tolikom popularne da su nastupi Zdravka Čolića bez plesačica bili gotovo nezamislivi.
Velika turneja, koja je rezultirala prodajom albuma u 700.000 primjeraka, okončana je koncertom na beogradskom stadionu Marakani održanom 5. rujna 1978. godine koji je okupio oko 70.000 obožavatelja.
U pratećoj Čolićevoj grupi klavijature je svirao Chris Nicols, a bas Dado Topić, nekadašnji članovi tada već raspuštenog sastava "Time". Topić je nastupio kao predizvođač, otpjevavši nekoliko svojih hitova.
Kao gosti koncerta pojavili su se Kemal Monteno, Arsen Dedić, Kornelije Kovač, Josip Boček, trio Strune i pjevački kvintet RTB-a. Sav prihod od nastupa Zdravko je ustupio Savezu slijepih.
Na stadionu su snimljeni i prvi kadrovi dokumentarnog filma o Zdravku "Pjevam danju, pjevam noću". Scenarij je pisao novinar Dušan Savković, a režirao je reditelj Jovan Ristić.
Vojska pa sve do Londona...
Nakon što je 1978/79. odslužio vojsku, u proljeće 1980. godine Čolić je objavio album "Zbog tebe" s pjesmama "Pisaću joj pisma duga", "Pusti, pusti modu" i "Pjesmo moja". Album je snimljen u Velikoj Britaniji, opet ga je producirao Kornelije Kovač, a autori su bili i Goran Bregović, Kemal Monteno, Arsen Dedić i Spomenka Kovač.
Iako je euforija za Zdravkom malo opala, ploča je prodana u preko 400.000 primjeraka.
Novi album "Malo pojačaj radio" snimljen je u listopadu 1981. godine u Londonu. Glazbeni dio posla odradili su Kornelije Kovač i Goran Bregović, a matrice su snimili engleski studijski glazbenici. Ploča je donijela zaokret ka rock zvuku, a hitovi su bili "Mađarica", "Nove lakovane cipele", "Dunav".
U pjesmi "Što si prepotentna", Zdravko se prvi put ogledao kao autor glazbe, dok su dio ostalog materijala napisali Đorđe Balašević, Duško Trifunović, Đorđe Novković i Marina Tucaković. Album je prodan u više od 300.000 primjeraka.
Tokom 1982. Čolić je na turneji održao pedeset pet koncerata, a pratili su ga članovi grupe "Generacija 5". Tada su nastupili i u Prištini u kojoj zbog demonstracija nitko punih godinu dana nije svirao.
I naredna je ploča, album "Šta mi radiš", opet snimljena u Londonu i to pod potpunom kontrolom Kornelija Kovača. Opet su svirali engleski glazbenici, a autori pjesama su bili Kovač, Momčilo Bajagić Bajaga, Kikamac (Zana), Arsen Dedić i drugi.
Album je objavljen 1983. godine, donijevši opet nekoliko hitova, kao "Cheri, cheri", "Šta mi radiš" i legendarnu baladu "Stanica Podlugovi". Čolić je na turneju još jednom krenuo s članovima grupe "Generacija 5", a pojačanje je bio i Laza Ristovski.
