Prva posthumna izložba mostarskog slikara Danila Danka Pravice
Galerija Aluminij izlagačku sezonu 2019. otvara vrhunskim postavom iz opusa pokojnoga mostarskog slikara Danila Danka Pravice. U nizu prepoznatljivih ulja na platnu velikih formata ovoga majstora kojega se, s pravom, uvrštava među velikane mostarskoga slikarstva, izložba će javnosti ponuditi i seriju njegovih manje poznatih gvaševa, grafika i crteža.
''S iznimnim pijetetom prema Pravicinoj ostavštini, postavljamo njegovu Prvu posthumnu izložbu, iskazujući mu tako zasluženo poštovanje među likovnom publikom njegova rodnoga grada. Postav čini čak 90 pomno odabranih djela, među kojima neka prvi put izlaze u javnost, a sva su u vlasništvu slikareve obitelji. Izložbu postavljamo u samostalnoj organizaciji, pod pokroviteljstvom Vlade Hercegovačko-neretvanske županije, a otvaranjem godine imenom Danila Pravice visoko postavljamo ljestvicu za cjelokupnu sezonu, ponosni na ono što radimo za ovaj grad'', komentirao je direktor Galerije Aluminij Darko Juka.
Značajan fundus danas brižljivo čuvaju slikarevi supruga Branka i sinovi Luka i Branko, koji ovu izložbu doživljavaju posebno emotivno, poglavito jer je riječ o prvomu postavu od njegove smrti. Poman izbor, koji je i svojevrsnim presjekom ukupnoga Pravicina stvaranja, zajednički su napravili likovni kritičar Ivan Vukoja i povjesničarka umjetnosti Danijela Ucović, a Vukoja je u prigodnomu kataloškom osvrtu britko zamijetio kako je u podlozi Pravicina cjelokupnog likovnog stvaralaštva i umjetničkoga djelovanja postojao gotovo samurajski čist i čvrst etičko-estetski kodeks.
''Kodeks za kojega je Pravica jamčio i kojega je bio spreman braniti – vlastitim životom. Slikarstvo za njega nije bilo samo poziv, nego i način života, život sam, jedini način na koji je mogao dostojanstveno i autentično živjeti. I sam je jednom napisao: ''Ponekad se pitam, je li bilo moguće da ne budem umjetnik''. Takav autor, ako ništa drugo, zaslužuje respect, poštovanje, a njegovo stvaralaštvo pozornost i svetu ozbiljnost'', zapisao je Vukoja, domećući kako Pravica kodeks nije mijenjao, ali kako je zato sve drugo bilo podložno promjeni, od motiva, tehnika i stila, do društvenih okvira i životnih okolnosti.
Vukoja je valjano zaključio kako je stvaralački opus Danila Danka Pravice slikarstvom vrijednim naše pozornosti i našega poštovanja, jer umjetnost i slikarstvo nisu nešto čime se Pravica bavio, za što se zanimao, on je svoju umjetnost živio i svjedočio svojom ljudskom i umjetničkom nepatvorenošću.
''Svečanost otvorenja, koje će glazbeno oplemeniti nastup Mješovitoga pjevačkog zbora Studija glazbene umjetnosti FPMOZ-a Sveučilišta u Mostaru, pod ravnanjem prof. dr. Katje Krolo-Šarac, uglavljena je za četvrtak, 24. siječnja, s početkom u 20 sati. Ovu ćemo iznimnu izložbu dostupnom za besplatno razgledanje ostaviti sve do 22. veljače, a u posjet osobito pozivam gradske vrtiće, škole, i studijske skupine s fakulteta. Ovako raskošno predstavljeno Pravicino stvaralaštvo naši mladi moraju doživjeti'', poručio je Darko Juka.
Rođen je u Mostaru, 4. svibnja 1949. godine. Osnovnu i srednju školu završava u rodnomu gradu, da bi 1973. diplomirao pri Odsjeku likovne kulture Pedagoške akademije Sveučilišta u Splitu. Vraća se u Mostar i zapošljava kao nastavnik likovnoga odgoja te mlade naraštaje likovno odgaja do 1992. godine kada, zbog ratnih okolnosti, s obitelji seli u Berlin (Njemačka), u kojemu ostaje do 1997. godine. Tamo je usavršavao grafiku, baveći se i dizajnom i kazališnom scenografijom, postavši i članom Udruge likovnih umjetnika Njemačke. Preseljava u Perth (Australija), u kojemu povremeno radi kao nastavnik i postaje članom nekoliko tamošnjih umjetničkih udruga. U Mostar se, zajedno sa suprugom, vratio krajem 2014. godine, a 6. travnja dogodine u rodnomu je gradu, oslabljen teškom bolešću, i preminuo.
Pravica je ostvario 55 samostalnih i sudjelovao na brojnim skupnim izložbama diljem svijeta. Ratne 1992. izgorio mu je atelje u Mostaru, zajedno s oko 350 njegovih umjetničkih djela i mnoštvom fotografija i dokumenata. Dobitnikom je brojnih nagrada i priznanja, autorom je prvoga mostarskog murala (1991.), a djela su mu zastupljena u javnim i u privatnim zbirkama diljem svijeta. Bio je članom umjetničke skupine Eustahije iz Mostara, ULUBiH i DLU Mostar. U izdanju Galerije MARTINO, godine 2008. objavljena mu je velika monografija.
