Tjeskoba i depresija na slikarskome platnu: Prije 160 godina rođen autor "Krika"

Na današnji dan prije 160 godina, 12. prosinca 1863., u norveškom gradu Löten rođen je Edvard Munch, slikar koji je izvršio značajan utjecaj na ekspresionizam, pokret u umjetnosti koji je izražavao unutarnje stanje autora.

Munch je, počevši od tragičnog djetinjstva, tjeskobe, depresije te utapanja svih tih demona u alkoholu, odgovarao profilu tipičnog ekspresionista koji izražava osjećaje koje skriva u sebi, uz pretjerivanje i distorziju.

Možda da nije bilo svega toga, baš kao što je i on sam za sebe rekao da bi "bez anksioznosti i bolesti bio kao brod bez kormila", nikada ne bismo vidjeli naše najskrovitije osjećaje izrečene na platnu.

Obitelj Munch se nakon Edvardovog rođenja seli u Oslo, a zajedno s preseljenjem započinje niz tragedija u obitelji. Počelo je sa smrću Edvardove majke i sestre od tuberkuloze, zatim je druga sestra smještena u ustanovu za mentalne bolesti, a naposljetku je i Edvardov jedini brat umro od upale pluća.

Munch je godine 1879. počeo studirati inženjerstvo, ali se pred sam kraj školovanja odlučio ispisati. Njegova je strast prema umjetnosti prevladala zanimanje za inženjersku izobrazbu.

Dvije godine kasnije upisuje se na Royal School of Art and Design, a tri godine nakon toga dobiva stipendiju i putuje u Pariz na tri tjedna.

Vrativši se u Oslo, počeo je raditi na novim slikama iz kojih se može iščitati prekid s realizmom. U razdoblju od 1889. do 1892. godine, Munch je uglavnom živio u Francuskoj i možda je upravo to bilo njegov najproduktivnije, ali ujedno i najproblematičnije razdoblje u životu.

Iz toga razdoblja potječe serija od 22 slike pod imenom "Friz života". Imena slika, Očaj, Melankolija, Anksioznost, Ljubomora i Krik, od kojih je potonja nastala 1893. te je ujedno postala i jednom od najpoznatijih slika ikada naslikanih, depiktiraju Munchovo mentalno stanje, kao i emocije koje su se u njemu miješale u to vrijeme.

Kolekcija je bila uspješna te je ovaj umjetnik ubrzo postao poznat u svijetu umjetnosti, no s druge strane, svoje je užitke i sreću počeo bojati alkoholom, novim tragedijama i mentalnim nevoljama.

No kako to biva, uspjeh nije bio dugoga vijeka. Početkom 20. stoljeća alkohol je skoro preuzeo njegov život, ubrzo su mu se počeli priviđati glasovi, a s vremenom je jedna strana njegova tijela ostala paralizirana. Prijavio se u privatno lječilište gdje je smanjio piće i povratio ono malo mentalne pribranosti.

U proljeće 1909. godine vraća se slikanju, ali opet, kako život čudne knjige piše, svoja najbolja djela ostavio je iza sebe. Preselio se u Ekely gdje je živio u samoći i slikao krajolike.

Zamalo je umro u pandemiji gripe 1918/1919, ali se oporavio i poživio još dva desetljeća. Slikao je sve do svoje smrti, 23. siječnja 1944. godine. (Izvor: Studentski.hr)