Rock novinar Peca Popović uputio se starom prijatelju u Nizozemsku, u jedno malo mjesto kraj Utrecht, gdje Branimir Johnny Štulić živi posljednjih 25 godina u "dobrovoljnom izgnanstvu".
Kako Popović zapaža, danas 56-godišnji Johnny dobru liniju čuva igrajući nogomet, kosa mu je prorijeđena, ali duga... Osim stare jugoslovenske nevažeće putovnice, druge putne isprave nema.
"Imao sam jugoslovensku putovnicu. Od kada ta zemlja ne postoji, ja drugu putovnicu nisam ni tražio ni imao".
Na insistiranje rock novinara da, ipak, odgovori da li bi prihvatio srpsko državljanstvo, koje mu je ministar Ivica Dačić u medijima ponudio, Štulić kaže:
- Život nije bajka. Ako mi knjige nešto naprave, ako mi bude potrebna baza za rad u slijedećih 20 godina, uzet ću putovnicu u praktične svrhe da bih mogao raditi", kaže, ne precizirajući koja bi to putovnica mogla biti.
I sam priznaje da sve ove godine živi na teretu supruge Jozefine, "glavnog sponzora", ali tvrdi da nije točno da baš ništa ne zarađuje:
- Sada zarađujem više nego ikada, samo sada to ne dobijam. To je drugi par rukava. To kažem kada me pitaju zašto me moja žena trpi i ne izbacuje. Ona vidi koliko radim. Ja mnogo zarađujem, samo me ne isplaćuju!"
Kada kaže da radi, Štulić misli na pisanje i prevođenje knjiga, a ne na glazbu.
Poslije objavljivanja prijevoda Homerove "Ilijade", posvetio se daljem istraživanju i pisanju, a uskoro očekuje premijeru svoje biblioteke od 14 novih naslova.
Priče o pregovorima za koncerte u Zagrebu i Beogradu, za koje mu se navodno nude velike pare, demantira, a na insistiranje da kaže pod kojim uvjetima bi svirao na prostorima bivše Jugoslavije, Štulić odgovara:
- Da odgovorim teoretski i uvjetno na to pitanje. Znači da nema telefonije, da nema snimanja, da nema interneta, da nisam toliko važan koliko ispada da sam važan i da je ta zemlja slobodna kao što je nekada bila slobodna. Ona je sada okupirana, a ja ne sviram na okupiranim područjima".