Smatra se jednim od najslavnijih i najutjecajnijih u povijesti umjetnosti Zapada
Jedan od najcjenjenijih slikara svih vremena, Vincent van Gogh, rođen je na današnji dan, 30. ožujka 1853. u Zundertu.
Ovaj nizozemski slikar, grafičar i crtač; postimpresionist smatra se jednim od najslavnijih i najutjecajnijih osoba u povijesti umjetnosti Zapada.
Prvi Van Goghovi crteži nastaju pod utjecajem idealista Milleta u Belgiji. Godine 1881. upoznaje se sa slikarom Mauveom, koji ga bodri, upućuje i prvi mu daje savjete kako bi trebao postupiti likovnim rješavanjima. Nakon kratkog boravka u Haagu odlazi u Brabant.
Odlazak u Pariz
No njegova ga je nemirna priroda tjerala u Pariz, kamo ga je zvao brat Théo. Početkom 1886. dolazi u Pariz i postaje đak Cormonov, te u ove četiri godine do smrti Van Gogh doživljuje svoju veliku evoluciju.
Već 1887. njegova se paleta radikalno mijenja: prema prijašnjem sumornom načinu čini se ta promjena kao regeneracija. Očituju se značajke arabeske u svježim otvorenim bojama, forma postaje dekorativna uz podcrtani grafizam. Van Gogh traži sintezu u pojednostavljenju.
Novi se način Van Goghov ispoljava sve jače i snažnije: isključuju se sjene i svaka modelacija. On primjenjuje čistu otvorenu skalu boja, a oblike konturira tamnom bojom. 1888. izbacuje gotovo sliku za slikom. Uz to su se njegove boje pod mediteranskim nebom zažarile, zasjale i zablistale kao da je u njima iskričavo svjetlo samoga Sunca. Van Gogh slikao je i samo Sunce u punom žaru.
Vremenom se sprijateljio s Paulom Gauguinom, još jednim poznatim slikarom. Paulov utjecaj postat će predmet rasprava o Vincentovoj nesreći. Mnogi su tvrdili da su Gauguin i Van Gogh bili u romantičnoj vezi upravo zbog filma Lust for Life iz 1956. godine, dok su, u međuvremenu, drugi su raspravljali o Van Goghovom samoubojstvu hicem iz vatrenog oružja.
Jeo žutu boju
S druge strane, bilo je čak i tvrdnji da bi Van Gogh često jeo žutu boju kako bi se osjećao sretnim.
Vincent je bratu Theu jednom poslao pismo u vezi s incidentom. Priznao je da je jeo nejestivo i otrovno, iako se toga ne sjeća. Njegov liječnik, dr. Peyron, dalje je objasnio da bi se Vincent, kad god bi imao napade, pokušao ubiti jedući boju i terpentin.
Biokemičari, poput Wilfreda Nielsa Arnolda, sugerirali su da je to ponašanje izravno povezano s Vincentovom ovisnošću. Vincent je bio teški alkoholičar i preferirao je apsint.
Ovo piće sadrži tujon, otrovnu tvar koja uzrokuje bolove u trbuhu, halucinacije, promjene raspoloženja, trajna oštećenja mozga i pica-u (abnormalna želja za jedenjem tvari, poput krede ili pepela, koje se inače ne jedu).
Odrezao mali dio vlastitog uha
Neki kažu da je sebi odsjekao cijelo uho, a neki dodaju da je to uho dao jednoj prostitutki. Autentična priča leži u svađi između Van Gogha i Gauguina, kad se Vincentu zamračilo pred očima i nožem si prerezao ušnu školjku.
To je bio prvi znak pogoršanja Van Goghovog mentalnog zdravlja. Arnoldova hipoteza o tome da apsint sadrži štetne kemikalije također podupire ovu činjenicu jer su se ovisnosti o alkoholu Van Gogha i Gauguina u to vrijeme znatno povećale.
Umro samoubojstvom ili je ubijen?
Mnogi su vjerovali da je Vincentova smrt posljedica samoubojstva, no nedavne tvrdnje upućivale su na ubojstvo. Smrt Vincenta van Gogha nastupila je 2 dana nakon što je došao posrćući s polja. U gostionicu u kojoj živi upao je s prostrjelnom ranom u predjelu trbuha. Glasno je izrazio kako vjeruje da se možda sam ozlijedio.
No, dva istraživača, po imenu Gregory White Smith i Steven Naifeh, vjeruju drugačije. Nakon objavljivanja Lust For Life, čovjek po imenu Rene Secretan priznao je da je mučio umjetnika. Secretan je ponekad nosio neispravan pištolj.
Rezultati istraživanja Smitha i Naifeha pokazali su da se on nije ubio, već su ga napali pijani tinejdžeri. Institut Van Gogh do danas ostaje pri onome što su još od tada govorili: da je Vincent van Gogh umro samoubojstvom.
