Slikarski velikan koji je sumnjao u sebe

Slavni francuski slikar Paul Cézanne umro je na današnji dan prije 115 godina, 22. listopada 1906. godine u Aix-en-Provenceu.

Rodio se 19. siječnja 1839. godine, a bilo mu je teško odlučiti se za slikarski poziv zbog vrlo strogog oca i sumnje u sebe. Studirao je pravo i dok je boravio u Parizu počeo se baviti slikarstvom. Impresionisti su ga uveli u svoj krug.

Premda je pohađao kraće vrijeme školu crtanja u Aix-en-Provenceu i Académie Suisse u Parizu, u bîti je ostao samouk, proučavajući majstore iz Louvrea i slikajući izravno u prirodi.

U ranim je radovima bio pod utjecajem baroka i romantizma, ostvarivao svijet svojih slikarskih vizija teškim tonovima i ekspresivnim oblicima (Achille Emperaire).

Poslije, pod ujecajem Édouarda Maneta, impresionizma, a poglavito Camillea Pissarroa, kao i upornim radom u prirodi (Kuća obješenoga), došao je do spoznaje da je bît slikarstva u ostvarivanju plastične egzistencije objekta.

Modificirajući impresionizam stvorio nove metode likovnog izraza. Upotrebljava oblik kao ritmički, a boju kao melodički element slike i na taj način ostvaruje djela uravnoteženih ritmova, osebujna kolorističkog bogatstva i dotad neviđenih harmonija (ciklusi slika: Krajolici s brdom Sainte-Victoire; Kupačice; Kartaši; Mrtve prirode).

Transformiranjem boja i oblika u nove autonomne umjetničke vrijednosti učinio je golem korak prema objektivnosti i neovisnosti slikarstva. Postavši inspiratorom moderne umjetnosti, utjecao je na Paula Gauguina, Vincenta van Gogha, grupu Nabis, fovizam, kubizam, ekspresionizam, apstraktnu umjetnost itd.

Cézannea se često nazivan ocem modernog slikarstva jer je prvi slikar koji sliku nije dovršio u klasičnom smislu te riječi. Smatrao je da “nedovršena” slika u publici stvara novu stvarnost. Povjesničari umjetnosti ga svrstavaju u postimpresionizam.

U osami je dosljedno stvarao svoj golemi opus u crtežima, akvarelu i ulju (autoportrete, portrete, poglavito svoje supruge, krajolike, mrtve prirode s raznim predmetima i figuralne kompozicije s kartašima, kupačima i kupačicama).

Bio je vrlo kritičan prema svojim djelima. Tvrdio je da do četrdesete godine nije stvorio ništa. Činjenica jest da je počeo kasnije nego njegovi suvremenici.

Desetljećima je ostao neshvaćen; tek 1900., prigodom izložbe Sto godina francuskoga slikarstva, javnost i kritika spoznale su veličinu i važnost njegova djela. Njegov atelijer, studio Les Lauves u Aix-en-Provenceu, pretvoren je u muzej.

Najpoznatija djela su mu: Achille Emperaire, Kuća obješenoga; ciklusi slika: Krajolici s brdom Sainte-Victoire; Kupačice; Kartaši; Mrtve prirode. Najskuplja slika svih vremena naziva se Igrači karata. Riječ je o nizu slika, ulja na platnu. Katarska kraljevska obitelj kupila je jednu sliku za više od 250 milijuna dolara na privatnoj aukciji 2011. godine.