Kako bi mogao izgledati Memorijalni centar Predraga Matvejevića u Mostaru

Arhitektonski projekt Memorijalnog centra Predraga Matvejevića u Mostaru bit će predstavljen u srijedu, 19. srpnja u 20 sati u Klubu knjige Ivo Andrić.

Radi se o diplomskom radu Ene Katarine Haler koji će Mostarcima biti predstavljen u izložbi pod nazivom Drugi Mediteran.

Dragan Markovina u katalogu izložbe navodi kako ''ideja da bi se Mostar u cjelini trebao odužiti Matvejeviću otkupom njegove obiteljske kuće ili nekim međunarodnim institutom, pa makar trgom, platoom ili ulicom, završila je u ruševinama te iste kuće za koju grad nije iskazao interes''.

''U nekom boljem i svakako drukčijem svijetu, do izgradnje te kuće ili instituta će vjerojatno doći, a Ena Katarina Haller nam je barem u infrastrukturnom smislu olakšala izvedbu te ideje'', piše Markovina.

Matvejević je, piše Markovina, ''savršeno razumio sve mehanizme naših kolektiviteta i mentalitet mostarske ulice, ali je napravio sve da te kolektivitete prevlada i da pred svijetom nastupi kao pojedinac''.

''I kao takav pojedinac je pred svijetom nastupio, objavljujući ‘Otvorena pisma’ i čak tražeći Titovo povlačenje s mjesta Predsjednika SFRJ, što ga je koštalo javne prisutnosti u Mostaru, puno prije ratnih užasa. Jedna strana ga je u ratu voljela jer se kao moralan čovjek, sa svim teretom vlastitog porijekla, stavio na stranu progonjenih, dok ga druga strana iz istih razloga nije mogla smisliti. U posljednje vrijeme neki ga s te druge strane pokušavaju prisvojiti iz potpuno krivih razloga'', piše, između ostalog, Markovina.

U katalogu će se naći i pjesma mostarskog pjesnika Marka Tomaša posvećena 'Eni u spomen profesora Matvejevića''.

MEDITERANU JE SVAKA GRANICA OŽILJAK

U kruhu mjehuraju svjetovi

krugle dječji trbusi

napuhani kao kamene podzide

Kuda god kliznem pramcem

preko mape iz pržine

nikne ostavljen ili izgubljen zavičaj

šire se šnite mirisa iz dlana u gladniji dan

na buri dječak maše knjigom

iz koje se trune mrve značenja

plaši se mraka pa zato

osvjetljava put

putuje a čezne život s istog raskrižja

misli jug i udahne sol

zagrabi prstima tijesto

brašno od kamena s dijelom mora

pušta u bezvremenim prsima

toplo da kvasa kuća iz snova

s obje strane drevne rane

suza zarasta dugo

trajnija od napuštanja

koja ostavljamo za sobom.