Znate li što je avion Sudnjeg dana i koja mu je namjena?

Trećeg veljače 1961. godine Američko ratno zrakoplovstvo (USAF) započelo je operaciju Looking Glass. To je kodni naziv za činjenicu da je od tada pa sve do današnjeg dana uvijek jedan američki avion u zraku da posluži kao komandni centar u slučaju da zapovjedništvo na zemlji bude uništeno atomskim udarom.

U početku su u slučaju pojačane opasnosti od izbijanja rata pilot i kopilot tog aviona morali nositi poveze na jednom oku. Naime, tako bi u slučaju iznenadnog nuklearnog bljeska sačuvali barem jedno oko i mogli nastaviti s letom. Danas umjesto toga nose specijalne naočale koje se automatski zatamne u slučaju nuklearnog bljeska.

Korišteni zrakoplov, tzv. avion Sudnjeg dana, tipa je Boeing E-4B, modificirana verzija Boeingovog 747-200B, i on je službeno nazvan Nacionalnim zračnim operativnim centrom (National Airborne Operations Centers ili NAOC).

Posada na njemu sposobna je preuzeti komandu nad svim američkim nuklearnim snagama u slučaju da se pokaže potreba. Moguća je čak i komunikacija s nuklearnim podmornicama putem 4 kilometra duge antene koju avion može izvući iz repa.

Američka verzija

Izgrađena su i dostupna ukupno 4 takva zrakoplova. Prvi su put osmišljeni, dizajnirani i stavljeni u funkciju 1970-ih, dakle usred Hladnog rata, u slučaju da dođe do nuklearnog konflikta između SAD-a i Sovjetskog saveza. Zadaća im je jednostavna: državnim vođama omogućiti vođenje rata iz zraka ako to bude potrebno.

U tu svrhu, dizajnirani su kao svojevrsne ratne sobe, za razliku Air Force Onea, koji je dizajniran ceremonijalno i s komforom na prvom mjestu.

Inače, sam izraz "zrakoplov za sudnji dan" (engl. doomsday plane) neslužbeno je ime koje su mediji dodijelili specijalnoj klasi zrakoplova koji nekom državnom vrhu mogu služiti kao zračni zapovjedni centar u slučaju nuklearnog rata, katastrofe ili nekog drugog velikog konflikta koji prijeti vojnoj i državnoj infrastrukturi zemlje. Jedine države koje za sada imaju takve zrakoplove su SAD i Rusija.

NAOC-i imaju i širok spektar obrambenih mehanizama ugrađenih u sebe. Značajno, mogu podnijeti udar elektromagnetskog pulsa (koji se javlja prilikom svake nuklearne detonacije), a leteći instrumenti koje koristi osoblje aviona analognog su tipa, i time izvan dohvata potencijalnog cyber-napada. Uz to, sva oprema na zrakoplovu navodno je ojačana, a s vanjske strane nalazi se sloj termalne zaštite.

Ovi zrakoplovi mogu bez prestanka letjeti 12 punih sati, a uz dolijevanje goriva taj period može se razvući i do dva tjedna. U mirnodopsko vrijeme ova četiri aviona imaju oko 50 misija godišnje. Predsjednici SAD-a jako rijetko lete ovim avionom, a zadnji koji je letio bio je Ronald Regan. Kapacitet aviona je 112 osoba. Prvi ovaj avion je preuzet 1974. godine kada je zamijenio EC-135J.

Boeingu E-4B, koji nosi i nadimak 'Noćna straža' (engl. Nightwatch), u održavanju vojne operativnosti asistira i Boeing E-6 Mercury, kojem je pak zadaća da održava komunikaciju i prenosi informacije između Ministarstva obrane i američke mreže nuklearnih podmornica.

Ti zrakoplovi, iako formalno gledano nisu tajna, vrlo se rijetko spominju u javnoj korespondenciji američke vlade.

Ruska varijanta

Ruska federacija isto tako ima svoju verziju „zrakoplova za sudnji dan“. Trenutno tu ulogu u Ruskom zrakoplovstvu drži Ilyushin Il-80, nadimka Maxdome, inače modificirana verzija komercijalnog Ilyushina Il-86.

Glavne značajke koje Il-80 dijele od svog komercijalnog brata su manji broj prozora, zaštita od elektromagnetskog pulsa te komunikacijska nadogradnja na vrhu prednjeg dijela trupa, kao i dodatne antene na stražnjem dijelu trupa.

Izvještaji, iz ljeta 2021. godine, najavili su razvoj novog ruskog zrakoplova tog tipa. Radi se o Ilyushinu Il-96-400VPU, vojnoj verziji zrakoplova Il-96-400.

Koncem 2024. godine The Sun je pisao da su Ukrajinci možda pogodili "Leteći Kremlj", avion "za sudnji dan" ruskog predsjednika Vladimira Putina.

Ukrajina je projektilima dugog dometa gađala Taganrog u regiji Rostov. Bljeskovi su se vidjeli izdaleka, a čulo se desetak zaglušujućih eksplozija. Prva izvješća navode da su imali dvije mete. Jedna od njih je tvrtka Berijev, koja održava neke od najosjetljivijih Putinovih zrakoplova. Među njima je i Iljušin-Il-80.

Taj ogromni avion posebno dizajniran da Putina zaštiti u slučaju nuklearnog napada. Unatoč svojoj veličini, prozore ima jedino u kokpitu. Tako se namjerava osigurati maksimalna zaštita u teškim atmosferskim uvjetima ili nuklearnoj eksploziji. Ako izbije nuklearni sukob, Rusi ga namjeravaju koristiti za osvetničke napade ili za premještanje trupa.