Velika subota - U iščekivanju uskrsnog svjetla
Velika subota, posljednji dan Vazmenog trodnevlja, dan je tišine i molitve kojim kršćani ulaze u otajstvo Uskrsnuća Isusa Krista. Obilježava se dan uoči Uskrsa, a u liturgijskom smislu Crkva se tada zadržava kod Kristova groba, razmatrajući Njegovu muku, smrt i silazak nad pakao.
Tijekom dana, vjernici posjećuju Božji grob u crkvama, dok oltar ostaje ogoljen, simbolizirajući tišinu i prazninu nakon Isusove smrti. Misa se toga dana ne slavi, a sveta pričest se može dijeliti samo kao popudbina umirućima.
Fra Ivan Landeka, meštar novaka iz Franjevačkog samostana Humac, ističe kako je Velika subota dan sabranosti i duhovne tišine.
''Na Veliku subotu zadržavamo se u molitvi kod Isusova groba, razmišljajući o Njegovoj muci i smrti radi našega spasenja. Toga dana Crkva ne slavi euharistiju, dopušteni su samo sakramenti ispovijedi i bolesničkog pomazanja'', rekao je fra Ivan.
Središnje liturgijsko slavlje Velike subote započinje uoči same nedjelje, nakon što padne noć – tada započinje vazmeno bdijenje, najvažnije bogoslužje u cijeloj crkvenoj godini.
''Vazmeno bdijenje sastoji se od četiri dijela: službe svjetla, službe riječi, krsne službe i euharistijske službe. Sve započinje paljenjem i blagoslovom uskrsne svijeće, simbola Krista – Svjetla svijeta. Slijedi niz starozavjetnih i novozavjetnih čitanja, obnova krsnih obećanja, a zatim euharistija. Po završetku slavlja blagoslivljaju se uskrsna jela'', objasnio je fra Ivan.
Velika subota ujedno je i dan kada se u mnogim domovima privode kraju pripreme za Uskrs. Pripremaju se tradicionalna jela: janjetina, bijela riba, kuhana šunka, sirnica, mladi luk, hren, rotkvice, kuglof i pogače ukrašene pisanicama.
Jedan od najpoznatijih i najveselijih običaja je bojenje uskrsnih jaja – pisanica, čiji korijeni sežu u prastara poganska vremena. Jaje je oduvijek bilo simbol novog života, a u kršćanskom značenju ono simbolizira Kristov izlazak iz groba.
Kao što pile razbija ljusku i izlazi u život, tako je i Isus razbio kamen groba i uskrsnuo, donoseći novi život svima.
Tradicionalno su se pisanice bojale prirodnim bojama, osobito crvenom dobivenom od ljuski crvenog luka ili korijena cikle. Dodavanjem lišća i latica cvijeća dobivale su se pisanice s prekrasnim motivima iz prirode – običaj koji se i danas čuva u mnogim obiteljima.
