Unatoč gubitku vida Širokobriježanka izrađuje krunice koje su stigle čak do Sibira: "Molim za svakoga tko će ih nositi"

Svibanj je, kao Marijin mjesec, posebno vrijeme za priču o krunici. Ovoga puta riječ je o Hrvatskoj zavjetnoj krunici, posebnoj i po tome što je izrađuje slijepa Marijana Lasić.

Marijana je prije deset godina ostala bez vida, a unatoč brojnim zdravstvenim teškoćama, svakodnevno izrađuje krunice. S njom i njezinim suprugom Rudolfom razgovarali smo u Bazilici Srca Isusova u Zagrebu, koja se uskoro sprema ponovno otvoriti svoja vrata za prvo misno slavlje nakon potresa, prenosi Vjerujem.hr.

U svemu joj pomaže suprug Rudolf

"Više od dvije godine radilo se na krunici, tražili smo događaje iz hrvatske povijesti kojima će biti protkana. Molili smo dva mjeseca na nakanu kako joj dati ime. Bilo je mnogo ideja i na kraju je dobila naziv Hrvatska zavjetna krunica", rekao je Marinko Šušak, jedan od idejnih začetnika Hrvatske zavjetne krunice.

Kako je ispričao, nakon toga se otvorilo pitanje tko će izrađivati krunice.

"Doznali smo za obitelj sa slijepom ženom koja je dolazila na liječenje u Zagreb. Marijana je na susret došla s bijelim štapom i suprugom Rudolfom. Pitao sam se čime se bave, a oni su rekli kako izrađuju krunice", prisjetio se Šušak.

"Tako smo se upoznali s krunicom i pristala sam ih izrađivati", kaže Marijana.

Krunice izrađuje samo od konca jer ne može raditi sa žicom. Vrh konca potrebno je spaliti plamenom upaljača, što radi njezin suprug Rudolf, a ona zatim niže zrnca. Dnevno može izraditi oko 20 krunica.

"Misao mi je došla u molitvi"

"Krunice sam počela izrađivati još dok sam vidjela. Pauzirala sam dvije godine dok sam bila na operacijama. No, kada sam u Zagrebu završila na dijalizi, u molitvi mi je došla misao kako bih ih ponovno mogla početi izrađivati. Rudolf je nabavio konac, probala sam i dobro mi je išlo", priča Marijana, koja je krhkoga zdravlja te uz transplantaciju bubrega i gušterače ima još 19 dijagnoza.

"Od djetinjstva, odnosno od 11. godine, imam dijabetes. Nakon 26 godina dijabetesa počele su pucati kapilare i krenulo je gubljenje vida. Godinu i pol borili smo se s liječenjem i operacijama, a 18. lipnja bit će deset godina otkako uopće ne vidim. Očni živac oštećen je zbog visokog tlaka i to je bio razlog potpunog gubitka vida", govori Marijana.

Vjerujem.hr / Marijana Lasić

"Dragi Bog dao mi je veliku snagu. Nije to bilo lako prihvatiti. Nitko ne može reći kako ga veseli to što više neće vidjeti, ali kada su liječnici nakon operacije rekli da za lijevo oko nema spasa i da će na desnom ostati samo malo vida, mirno sam to prihvatila. No onda je došao visoki tlak koji je uništio živac i to je bilo to", kaže Marijana.

Dodaje kako su ona i suprug Rudolf nakon toga plakali, ali su jedno drugome rekli kako moraju nastaviti dalje.

"Liječnici su mislili da neću preživjeti, ali Bog je imao druge planove"

"Rudolf mi je rekao da je uz mene i da to zajedno možemo izgurati. On je zaslužan što sam sve prihvatila jer je tu za mene 24 sata", kaže Marijana, koja se do 2017. liječila u Mostaru, a nakon toga u Zagrebu, gdje je u KB-u Dubrava završila na dijalizi bubrega.

Dvaput je bila životno ugrožena, a u jednoj je situaciji u 24 sata primila 14 doza krvi.

"Liječnici su mislili da neću dočekati večer, ali Bog je imao druge planove. Polako sam došla k sebi i u nekoliko sati bila sam kao da ništa nije bilo", priča.

Marijana i Rudolf svakodnevno mole krunicu.

"Kad krenem nizati zrnca, uvijek se pomolim za one koji će moliti tu krunicu i koji će se njome služiti, ali i da se sjete mene u molitvi. Osjećam milost što ljudi mole za mene. To sam posebno osjetila dok sam bila u kritičnim trenucima sa zdravljem", kaže Marijana.

"Uz Božju pomoć možemo sve"

Dodaje kako je život svakodnevna borba, ali da ona i njezin suprug križ nose s radošću.

"Velika je zasluga supruga koji je tu za mene i koji sve prolazi sa mnom, koji je svoj život posvetio meni", svjedoči Marijana.

Rudolf dodaje kako uz Božju pomoć mogu sve.

"Uz pomoć Boga možemo sve. Bude padova, ali digneš se i nastaviš dalje. Skuha se, spremi, opere. Rekao sam Marijani kada smo saznali da više neće vidjeti: 'Ne boj se, vjeruj u Boga, bit će dobro.' Kada smo se vjenčali, stavio sam ruku na križ i rekao da sam uz nju u dobru i zlu, zdravlju i bolesti. To je za mene nešto najsvetije. Ove nam je godine na 'Oluju' 20 godina braka, odnosno 10 godina naše životne oluje i borbe", priča Rudolf Lasić.

Krunice su stigle čak i do Sibira

Dio prihoda od krunica ide u humanitarne svrhe, a velik dio krunica se i podijeli. Prvu krunicu dobio je sisački biskup mons. Vlado Košić, koji je blagoslovio prvih 50 krunica za molitelje koji su ih nakon toga dobili na Trgu ispred katedrale.

Lasići su na Mladifestu mladima iz cijeloga svijeta podijelili 250 krunica s tekstom na engleskom, a jedna je krunica završila čak i u Sibiru, u rukama jednog njemačkog svećenika karizmatika.

O ideji krunice

"Sama ideja o krunici nastala je u Sydneyju u Australiji, u Bratovštini vitezova Predragocjene Krvi. Budući da kao hrvatski branitelj više od 15 godina surađujem s našim iseljenicima u Australiji kroz humanitarne akcije, iz tih akcija pomaganja siromašnima u Domovini rodila se ideja o Hrvatskoj zavjetnoj krunici", kaže Marinko Šušak, jedan od autora ove posebne krunice.

Navodi kako se njome promiču "bogata hrvatska prošlost i povijest", a od prodaje krunica organiziraju se humanitarne akcije pomoći siromašnima, posebno na Banovini.

Idejni začetnici Hrvatske zavjetne krunice kažu kako ona sažima "najdragocjenije trenutke svete prošlosti hrvatskog naroda", odnosno povijesne trenutke koji su stvorili snažnu povezanost katoličke vjere i hrvatskog identiteta.

Najznačajniji među njima je veliki jubilej proslave 1300 godina kršćanstva u Hrvata. Još je krajem 1930-ih blaženi Alojzije Stepinac planirao obilježiti tu važnu obljetnicu uspostave formalnih odnosa između Svete Stolice i hrvatskog naroda, no rat je prekinuo njegove planove.

Hrvatski biskupi ponovno su oživjeli tu spomen-proslavu početkom 1970-ih godina te odlučili zahvaliti Bogu kroz devetogodišnju devetnicu na daru krštenja, vjere i pripadnosti Katoličkoj crkvi.

Spomen-obilježavanje sastojalo se od nekoliko velikih proslava: Hrvatske marijanske godine, odnosno godine kraljice Jelene, proglašene u Solinu 1975., Zvonimirove godine 1978. u Solinu, Branimirove godine 1979. u Ninu te Nacionalnog euharistijskog kongresa u Mariji Bistrici 1984. godine.

Još su dva događaja bila snažna inspiracija za stvaranje Hrvatske zavjetne krunice. Prvi se dogodio 22. lipnja 1900. godine, na blagdan Presvetog Srca Isusova, kada se 160.000 mladih Hrvatica i Hrvata posvetilo Presvetom Srcu Isusovu pod zavjetnom zastavom Presvetog Srca Isusova.

Drugi se dogodio 1979. godine, u Branimirovoj godini, kada je obilježena 1100. obljetnica otkako je hrvatski narod prvi put sklopio zavjet s Gospodinom pod vodstvom kneza Branimira 879. godine. Tijekom Branimirove godine hrvatski je narod obnovio svoj zavjet s Gospodinom. Za tu jubilarnu godinu izrađen je Hrvatski zavjetni križ i napisana molitva "Ispovijest vjere Hrvata katolika".

Zavjetni križ odabran je kao raspelo za ovu jedinstvenu krunicu zbog njegova povijesnog, vjerskog i kulturnog značenja. U središnjem dijelu krunice nalazi se zavjetna medaljica s Presvetim Srcem Isusovim, dok je s druge strane medaljica svetog Benedikta.