U Drvaru obilježen Dan molitvenog sjećanja na mučenike i žrtve Banjolučke biskupije

U Drvaru je po 21. put obilježen ''Dan molitvenog sjećanja na mučenike i žrtve Banjolučke biskupije'' kojim su komemorirani svi mučenici i žrtve ratova i totalitarizama XX. st. s područja Banjolučke biskupije, te na poseban način 81. godišnjica stradanja drvarskog župnika Waldemara Maximilijana Nestora i drvarskih katolika.

Molitveni skup započeo je u novoj crkvi u izgradnji pobožnošću križnog puta mučenika kojeg je predvodio đakon vlč. Ilija Kelić, a potom je u istom zadnju banjolučki biskup mons. Franjo Komarica prevodio svečano misno slavlje na kojem se okupilo stotinjak vjernika.

S biskupom su koncelebrirali banjolučki župnik vlč. ŽarkoVladislav Ošap i domaći župnik don Davor Klečina, a kod oltara su posluživali đakon Kelić i nekolicina mladih zajednice ''Nanovo rođeni'' iz Botinca.

Liturgijsko sviranje i pjevanje animirale su sestre Služavke malog Isusa iz Livna. Osim domaćih vjernika na obilježavanje Dana mučenika pristigli su i hodočasnici iz Zagreba, Siverića, Bihaća, Tomislavgrada, Banje Luke, te župa livanjskog dekanata.

Od predstavnika vlasti tu su bili predjsdnik Vlade Hercegbosanske županije Ivan Vukadin s ministrima, predsjednik Skupštine HBŽ Jozo Ćosić te načelnik Kupresa Zdravko Mioč.

Na početku misnog slavlja župnik Klečina podsjetio je da je ovaj spomen-dan uveden 2001. i nosio je naziv ''Dan drvarskih mučenika'' - u spomen na drvarskog župnika Waldemara Maksimilijana Nestora koji je 27. srpnja 1941. mučki ubijen zajedno sa skupinom svojih vjernika vraćajući se s hodočašća sv. Ani iz Knina – a od 2008., odredbom banjolučkog biskupa Franje Komarice, komemoracija mijenja ime u ''Dan molitvenog sjećanja na mučenike i žrtve Banjolučke biskupije'', i tako postaje biskupijska komemoracija. Potom je ukratko podsjetio na stradanja Banjolučke biskupije koja su započela 27. srpnja 1941. ubojstvom župnika Nestora.

U prigodnoj propovijedi biskup Komarica podsjetio je na nalog koji je papa Ivan Pavao II. dao biskupima i svećenicima da čuvaju spomen na svoje mučenike, te istaknuo da se Banjolučka biskupija, kao najteže stradala biskupija u Europi u prošlom stoljeću, trudila ispuniti taj nalog.

Biskup je potom – tumačeći Božju riječ – upozorio na opasnost čovjekova okretanja od Boga i njegove pohlepe da sam bude Bog, ali bez Boga, što neminovno dovodi do ratova, borbi i svađa. Zato je potrebno, prema biskupovim riječima, da se čovjek vrati Bogu kako bi obnovljene vjere mogao izgrađivati društvo te mirnu i sretnu budućnost. Pozvao je vjernike na molitvu kako bi se što prije uzdigao na čast oltara župnik mučenik Nestor kao i drugi svećenici za koje je započeo proces beatifikacije.

Nakon svete mise pred spomen-križem poginulih branitelja, kod starog bogoslužnog prostora, izaslanstva su položila vijence i svijeće, a potom je biskup Komarica izmolio molitvu opijela za sve pokojne.

Podsjetimo, 27. srpnja 1941. u mjestu Trubar kod Drvara četnički ustanici izveli su iz vlaka drvarskoga župnika Waldemara Maksimilijana Nestora sa skupinom njegovih vjernika koji su se vraćali s hodočašća sv. Ani u Kosovu kraj Knina, pobili ih i bacili u jamu Golubnjaču. Taj dan napadnut je i drugi vlak s civilima koji su se vraćali u Drvar s hodočašća sv. Ani na Oštrelju.

Do kraja 2. svjetskog rata iz Drvara su protjerani ili pobijeni gotovo svi katolici, katolička crkva u Drvaru srušena je i uklonjena 1949., a crkveno zemljište nacionalizirano i podijeljeno novim vlasnicima, dok je katoličko groblje preorano 60-tih godina prošlog stoljeća za potrebe drvarske Celuloze. Komunističke su vlasti, nakon 2. svjetskog rata, drvarsku gruntovnicu uništile ili sakrile, kako bi se prikrio dokaz vlasništva zemlje u Drvaru brojnih katoličkih obitelji koje su tamo živjele.

Istog dana kad je izvršen zločin nad drvarskim župnikom i katolicima, ustanici su i u susjednoj Lici izvršili zločine nad hrvatskim civilima na području Srba, Boričevca i Donjeg Lapca, a nedugo zatim i nad muslimanskim civilima u Kulen Vakufu.

U sljedećih 10-ak dana isti scenarij ponovio se u Bos. Grahovu i Krnjeuši. Najprije je početkom kolovoza zvjerski ubijen grahovski župnik don Juraj Gospodnetić s više od 200 grahovskih katolika, a potom u Krnjeuši kod Bosanskog Petrovca i župnik Krešimir Barišić zajedno s više od 250 svojih vjernika. Trojica župnika prvomučenika (Waldemar, Juraj i Krešimir) stali su tako na čelo nepregledne kolone od preko 600 Bogu posvećenih osoba (svećenika, redovnika, redovnica, bogoslova, sjemeništaraca) koji su mučenički ubijeni ili nastradali u godinama 2. svjetskog rata i poraća na području bivše Jugoslavije.

Nakon svih tih zločina, Katolička Crkva i hrvatski narod bili su praktički iskorijenjeni sa širokog područja zapadne Bosne i istočne Like, od Ključa do Knina i Gospića, i od Glamoča do Bihaća. U bivšoj Jugoslaviji taj se dan 27. srpnja slavio kao Dan ustanka naroda Hrvatske i BiH, a i u modernoj Hrvatskoj i BiH još uvijek neke skupine i pojedinci toga dana u Srbu i Drvaru obilježavaju ustanak. U Drvaru ovaj dan proglašen je za Dan Općine.

U pozivu na ovaj molitveni skup stoje sljedeće riječi: ''Molitveno sjećanje nije niti smije biti pozivanje na mržnju ili na osvetu, nego molitva za pokoj duša tih žrtava i čuvanje spomena na njihov život i smrt. Kao kršćani i za počinitelje zla molimo Božje smilovanje i obraćenje. Ujedno želimo i molimo da se ubrza dan kada ćemo barem neke od tih žrtava, koji su pravi kršćanski mučenici, ubijeni iz mržnje na vjeru, vidjeti na svojim oltarima kao - od Crkve službeno proglašene - uzore ljubavi prema Bogu i bližnjemu, koji su za te ideale žrtvovali svoj vlastiti život''.