Don Tomislav: "Bilo bi dobro gubiti ego i biti spreman darivati sebe"
Nikada čovjek nije više ''radio na sebi'', a kao da nikada nije bio prazniji. Toliko okupirani osobnim razvojem, prehranom, treninzima, izgledom, načinom života i postavljanjem granica, da rijetko zastanemo i pitamo se kakvi smo u odnosu prema drugima.
Možemo godinama ići na terapiju, a da i dalje ne znamo oprostiti. Možemo naučiti sve o postavljanju granica, a da nikada ne naučimo napraviti kompromis. Kao da svako davanje drugima doživljavamo nečim što ide na našu štetu.
U vremenu u kojem se vlastite potrebe stavljaju ispred svega, postoje i drukčiji primjeri. Jedan od njih je mladi svećenik koji je svoj život usmjerio na vjeru, Crkvu i zajednicu. Ono što bi netko mogao doživjeti kao odricanje, on vidi kao poziv i dobitak, uvjeren da čovjek na pravom putu zapravo ništa ne gubi.
Don Tomislav Čarapina, mladi svećenik iz Vojna kod Mostara, koji trenutno služi u župi sv. Ivana apostola i evanđelista u Mostaru, za Bljesak.info je govorio o svom svećeničkom pozivu, preispitivanjima, radu s mladima, odricanju, vjeri i tome što za njega znači živjeti svoj poziv.
Poziv bez velikog trenutka
Kad ga pitaju kako je dobio poziv za duhovno zvanje, prvo naglasi kako je njegova priča prilično dosadna. Naravno, kako kaže, samo je priča dosadna, ali ne i poziv.
"Nije bilo konkretnog trenutka. Otkako znam za sebe, osjećam želju biti svećenik. I kad bih god pomislio na to kako ću možda nekad biti svećenik osjećao bih se sretnije i upravo to prepoznajem kao poziv. Dakle, nije bilo konkretnog trenutka. Bio je samo kontinuitet sačinjen od Crkve, ljudi, događaja, lijepih trenutaka i kriza unutar kojeg je sazrijevao moj poziv", rekao je don Tomislav.
Iako je želja za svećeništvom bila prisutna odmalena, bilo je i razdoblja preispitivanja. Pitao se je li dostojan takvog poziva, je li to doista život za njega i hoće li moći odgovoriti svemu što svećeništvo nosi.
"Uvijek sam nekako u ta preispitivanja pokušavao uključiti Krista, ali i promatrati njegove učenike u Novom zavjetu. Bilo je tu svakakvih likova s raznoraznim karakteristikama, ali Krist ih je svejedno zvao i želio. Uglavnom, uz preispitivanja kojih je bilo, kojih ima i kojih će biti, nastojim i nastojat ću kao misao vodilju imati to kako je manje do mene, a puno više do Krista", rekao je.
Na svećenički poziv ne gleda kroz prizmu onoga čega se čovjek mora odreći, nego kroz ono što njime dobiva. Smatra da isto vrijedi i za svaki drugi životni poziv.
"Dobitak svećeničkog poziva je ostvariti se u služenju Bogu i drugima, zapravo kao i u drugim pozivima. Ako već govorimo o gubitcima bilo bi dobro gubiti ego i biti spreman darivati sebe", naglasio je don Tomislav za Bljesak.info.
Dolazak u veću i aktivniju župu kao mladi svećenik vidi prije svega kao priliku u kojoj nastoji uživati.
"Iako se nekad zna dogoditi da se 'dan odulji', prilike koje se nude u radu s mladima, obiteljima, u svakodnevnim susretima, s kolegama su neprocjenjive za rast i razvoj mene kao osobe i svećenika. U konačnici, trudim se ovu priliku iskoristiti za vlastiti razvoj, ali i za korist onih kojima sam povjeren. Ako ćemo govoriti o pritisku, onda bi o pritisku mogli govoriti kao o strahu da u tome ne uspijem", rekao je.
Mladi su svježi zrak Crkve
Naglasio je i važnost prisutnosti mladih u Crkvi, koje je nužno za njeno obogaćivanje i napredovanje.
"Kad gledajmo kvantitetu, možemo reći kako bi postotak mladih koji su prisutni u Crkvi mogao biti veći. Ipak, gledajući kvalitetu, definitivno mogu reći kako su mladi veliki pokretač Crkve. Sveti papa Ivan XXIII. rekao kako je u Crkvi potrebno otvoriti prozor da uđe svježeg zraka, a ja mislim kako se upravo to događa zahvaljujući mladima", naglasio je don Tomislav za Bljesak.info.
Iz dosadašnjeg, još uvijek ne tako velikog iskustva, primjećuje da mladi vjeru ne doživljavaju samo kao religijsku praksu, nego sve više traže osobni odnos s Kristom i dublji smisao vjere, čak i više nego stariji.
"Samo je bitno da im stariji iz njihove okoline zajedno s crkvenim autoritetima ne guše tu širokogrudnost kada je u pitanju potraga za dubinom vjere i u konačnici za samim Kristom", dodao je.
Smatra da se mladići danas teže odlučuju za svećeništvo, a jedan od razloga vidi u društvenoj atmosferi u kojoj je, posebno zbog društvenih mreža, sve važnije što će drugi reći i misliti.
"U takvoj atmosferi mladi padaju pod pritiskom pitanja što će drugi misliti o mom odlasku u svećeništvo, hoće li me proglasiti licemjerom, hoće li me društvo odbaciti budući da možda i nije tako popularno biti svećenik itd. Moja poruka mladićima koji se boje donijeti odluku i koji razmišljaju o njoj je: 'ne zaboravite se konzultirati s Kristom'", poručio je don Tomislav.
Gdje će biti za deset godina teško mu je predvidjeti, ali zna kakav bi čovjek i svećenik do tada želio postati.
"Želim se vidjeti kao čovjek i svećenik koji nema iste poglede na svijet kao sad. Želim da s godinama ti pogledi budu širi. Želim biti svećenik i čovjek koji se okoristio o bliskost s Bogom i ljudima, ne stagnirajući nego rastući u vjeri u Boga i bližnje", zaključio je.
Pridružite se WhatsApp kanalu Bljesak.info i među prvima saznajte najvažnije vijesti iz Mostara, Hercegovine, BiH i svijeta. Na kanalu donosimo kratke, izravne informacije i sadržaj koji ne mora uvijek čekati objavu na portalu. Kanal možete napustiti u svakom trenutku.
-webp-wm.webp)
