Tradicionalni običaji na Badnjak u hrvatskim domovima

Na Badnjak postoje brojni običaji, kojima je svrha želja za blagostanjem, dobrim urodom, napretkom i dobrim zdravljem.

Badnjak je dan neposredne priprave i spremanja za polnoćnu misu. Inače na dan 24. prosinca pada zimski solsticij, kad su se palile vatre /kao ivandanjski krijesovi uoči ljetnog solsticija, a kako pojam dolazi od staroslavenske riječi "b'deti", što znači bdjeti, biti budan, čekati, tu je i riječ ''badnjak'', badnje drvo ili panj, što se na Badnju večer uz poseban obred unosi u kuću i stavlja na ognjište da gori, piše Laudato.hr.

Hrvatski Badnjak i stari običaji predbožićne noći najčešće su uzimanje tri oveća panja, rasprostiranje slame, izrada i postavljanje jaslica i paljenje svijeća. Nezaobilazna je i pšenica koja na Badnju večer zauzuma svoje mjesto, ovisno o običajima, ali ipak najčešće na stolu. Tradicionalno se u mnogim hrvatskim krajevima u sredinu posudice u kojoj je pšenica, stavljala jedna svijeća, a pšenica bi se zavezala s vrpcom boja naše trobojnice. Svijeća je znak svjetla koje je Isusovo rođenje donijelo svijetu.

Unošenja panja/badnjaka, ne znamo u kojim se razmjerima do danas održao u pojedinim krajevima, no prema pučkim kazivačima tog običaja uvijek to bio znak nade, da će se i u tom činu možda uspjeti odobrovoljiti one koji nam kroje životnu sudbinu i nakaniti ih da ih da ih usmjere ka boljitku za sve koji pribivaju paljenju panja, klade, oveće glavnje ili čega drvenog, u čast rođenja Kristova, dolazećeg Božića.

Slama se kao znak Božića održala znatno duže, pa čak se i u urbanim sredinama vraća, tako da se sve češće rasprostire  ispod božićnog drvca.

Trenutak unošenja slame u kuću, što je obično činio glavni član domaćinstva, označavao je službeni početak proslave blagdana Božića. Slama bi se rasprostrla po podu pod stolom, manji se dio stavljao na stol i pokrivao stolnjakom, a dio se klasja vezivao u snopove ili pleo u vijence.

Nakon večere, nekad davno, svi bi ukućani od stola pošli do slame gdje bi sjedili i pričali do vremena polaska u crkvu, a u pojedinim se krajevima na Badnju noć nije spavalo u krevetu već na donešenoj slami. Slama razasuta po tlu bila je znak Isusova rođenja u štalici.

Sve do konca 19. stoljeća, u Hrvatskoj se nije običavalo kititi drvce. Stablo se nekada kitilo jabukama - božićnicama, narančama, pozlaćenim orasima i lješnjacima te slasticama od šećera umotanih u šarene papire ili staklenim figurma ako ih je tko imao. Stavljani su i papirnati lančići u bojama, zlatne i srebrne niti te lampioni i svjećice koje su se palile u najsvečanijim trenutcima. I kod unosa božićnog drvca se nekad pazilo da to bude u popodnevnim satima, pred sumrak i da tek tada počne kićenje.

Na žalost, komercijalizacijom uoči Božića, kao da je nestala radost samog iščekivanja. No, ono što svakako veseli jest da se običaji unutar naših domova nisu promijenili– pa ćemo na izvanjski sjaj malo i zažmiriti, barem danas, na Badnjak.

I dok se u kontinentalnom dijelu Hrvatske zemlje kiti jela ili bor, zanimljiv je bio običaj koji je i danas zadržan u primorskim krajevima. Djeca su kuću ukrašavala grančicama kadulje, bršljana ili borovim granama, a simbolika kićenja doma zelenilom označava životnu snagu suprotnu zimskom umrtvljenju prirode.

Jaslice, koje se stavljaju pod božićno drvce izravno su podsjećanje na događaj koji se proslavlja - noć Isusova rođenja. Nekada su se jaslice radile od gipsa, gline ili drveta nalazile samo u crkvama. Prema nekim zapisima prve jaslice, u prirodnoj veličini napravio je Sveti Franjo još 1223. godine. U kućama se jaslice postavljaju tek od 19. st.

Na Badnji je dan do zvuka večernjih zvona trebalo završiti sve poslove u kući te pripremiti kolače i jelo. Dok se za Badnjak postilo, na Božić se i u najsiromašnijem domu našao barem komadić mesa, a bilo je i slatkoga peciva. Od Badnjaka do Sveta Tri Kralja na stolu je stajao božićni kolač – božičnjak, nekada i više njih.

Badnja večer je i večer kad se prisjaćamo mnogih dana, uspomena a povezujemo ih s radosti dolaska Božića, odlaska na polnoćku, i doživljaja svete noći.

August Đarmati ( srijemski hrvatski pjesnik) nadahnuto je ispisao ove stihove:

Ove noći, noći svete,
Kad zaplamte srca žarom,
Postat ću opet dijete
U očinskom domu starom.