Katolici slave Badnji dan

Kršćani danas slave Badnjak odnosno Badnji dan, vrijeme prije Božića kada se slavi rođenje Isusa Krista. Dan je posta, premda ga Katolička crkva ne smatra obveznim, ali vjernici uobičavaju jesti ribu i nemesne priloge.

Ime ‘Badnjak’ povezano je s riječju ‘bdjeti’, budući da se na taj dan po tradiciji bdjelo čekajući Isusovo rođenje. Badnja večer protječe u miru i tišini, uz svjetlost svijeća, a tradicionalno se navečer priprema  hrana za sutrašnji dan.

Badnji dan je pun rituala i simbolike, živopisnih radnji. Domaćin pozdravlja ukućane pozdravom koji naviješta skori Božić "Hvaljen Isus! Dobro vam došla badnja večer"! Na taj pozdrav slijedi odgovor: "I s tobom zajedno!" Negdje je pozdrav bogatiji sadržajem: "Hvaljen vam bio Isus i Marija. Čestita vam Badnjica!" Odgovor glasi: "Čestita ti bila i duša, svitla obraza ko i do sada!"

Badnja večera sastoji se od posne, ali bogate trpeze. Nakon blagoslova i molitve, na jelovniku će se naći riba, salata od graha, krumpir, kiseli kupus. Posebno priređena jela obilježena su kršćanskim simbolima, a blagovanje je pak isprepleteno božićnim nazdravicama i običajima koji su usmjereni društvenom i gospodarskom dobru članova obitelji.

Glavno jelo je u pravilu bakalar, ili u nedostatku bakalara, i neka druga vrsta ribe, morske ili slatkovodne poput sardina, pastrve, orade, brancina, šarana i sl., ovisno o regiji. Večera protječe u miru i tišini, često uz svjetlost svijeća.

Na Badnjak, koji je također i ime za drvo koje se pali na ognjištu, vjernici kite božićno drvce i pripremaju se za Badnju večer odnosno Polnoćku, misu kojom započinje Božić, a počinje točno u ponoć. Pjevaju se božićne pjesme kao primjerice ‘Radujte se narodi’ i ‘Tiha noć’ te druge. Nakon mise, vjernici jedni drugima čestitaju Božić. Nekada su momci poklanjali jabuke djevojkama, a nakon toga odlazilo se kući i obitelj je Božić provodila u molitvi, pjesmi, igri i veselju.

Tradicionalno, božićna drvca vjernici ukrašavaju na Badnjak, a iznose ih na blagdan Sveta tri kralja odnosno Bogojavljenje kada i završavaju božićni blagdani. S vjerojatnim podrijetlom u europskim predkršćanskim kulturama, božićno drvce ima dugu povijest te je u različitim kulturama postalo uobičajen zimski prizor. Ono je i jedno od najpoznatijih i najpopularnijih tradicija koje se povezuju s proslavom Božića.

Inače, ukrašavanje božićnog drvca počelo je najvjerojatnije u Njemačkoj u 18. stoljeću, a potom se proširilo po svijetu. Brojni se gradovi i zemlje zalažu za prvenstvo u kićenju božićnog drvca, ali prava domovina ovog običaja nije poznata. Premda je kićenje božićnog drvca stari običaj, u hrvatskim krajevima on nije bio raširen sve do sredine 19. stoljeća.

To je obično zimzeleno stablo koje se unosi u dom ili se postavlja na otvorenom, a tijekom dana oko Božića ukrašava se kuglicama, slasticama te božićnim lampicama, malim raznobojnim svjetiljakama, dok su se prije češće ukrašavala svijećama. Na vrh drvca često se postavljaju anđeo ili zvijezda repatica koja predstavlja Betlehemsku zvijezdu iz priče o rođenju Isusa Krista.

Polnoćka ili misa polnoćka katoličko je misno slavlje kojim započinje Božić. Slavi se noću (obično u ponoć ili u večernjim satima Badnjaka-dječja polnoćka) 24.-25. prosinca, u čast rođenja Isusa Krista. Prije početka sv. mise često se organizira molitveno-meditativno bdijenje s prigodnim programom.

U crkve na polnoćke tradicionalno dolaze i brojne obitelji s djecom. Općenito dolazi više vjernika nego inače tijekom nedjeljnih svetih misa. U katedralama, misu polnoćku predvode biskupi uz prigodne propovijedi, a obično se misa prenosi i putem medija kao što su televizija i radio. Bog dolazi svijetu. To je prva tajna svete noći, čudo Božića.

Pjevaju se božićne pjesme kao primjerice Radujte se narodi i Tiha noć te druge. Nakon mise, vjernici jedni drugima čestitaju Božić. Nekada su momci poklanjali jabuke djevojkama, a nakon toga odlazilo se kući i obitelj je Božić provodila u molitvi, pjesmi, igri i veselju