Stari običaj Materica: Zašto su važan dio adventskih običaja?

Materice su stari narodni i crkveni običaj koji se veže uz treću nedjelju došašća, a do danas je sačuvan u pojedinim krajevima, među bunjevačkim Hrvatima, u Posavini i srednjoj Bosni, Dalmatinskoj zagori te u nekim dijelovima Hercegovine. Iako se način obilježavanja razlikuje od mjesta do mjesta, zajednički nazivnik ostaje obiteljsko okupljanje, darivanje i izražavanje poštovanja prema majkama i ženama.

Na taj dan mladići, muškarci i djeca čestitaju Materice djevojkama, ženama, majkama, punicama, bakama, tetkama, susjedama i drugim ženama u zajednici. Čestitke se uzvraćaju simboličnim darovima poput naranči, oraha, lješnjaka, jabuka, suhih smokava ili slatkiša, a ponegdje i vrjednijim poklonima, poput vunenih čarapa ili domaće rakije.

U nekim krajevima običaj poprima i razigran oblik. Djeca ustaju vrlo rano, prije nego što se probudi majka, te je simbolično vežu i traže"otkupninu". Kako bi ponovno stekla "slobodu", majka im daruje sitnice, a cijeli običaj odvija se u ozračju veselja, smijeha i zajedništva.

Kod bunjevačkih Hrvata posebno je sačuvan običaj darivanja ukrašene jabuke u koju se zabadaju kovanice, orasi, rupčići i druge sitnice, dok su muškarci toga dana obvezno odlazili u čestitare svojim punicama, od kojih su također očekivali dar.

Čestitari su domaćicu često pozdravljali tradicionalnim, rimovanim čestitkama, koje su se prenosile usmenom predajom i davale dodatnu živost ovom običaju.

Materice se ubrajaju među one stare običaje koji svjedoče o snažnoj povezanosti obitelji, rodbine i susjeda, ali i o bliskosti vjerskog i svakodnevnog života. Uz Materice, u adventskom razdoblju obilježavaju se i Djetinjci, na drugu nedjelju došašća, kada se simbolično "vežu" djeca, te Očići, na četvrtu nedjelju došašća, kada otkupninu darovima plaćaju očevi.

Osim u obiteljskim domovima, Materice su se redovito obilježavale i u crkvama, gdje su se na svetim misama upućivale molitve za majke. Time se, kroz stoljeća, očitovala duboka povezanost liturgijskog i narodnog života, u kojem se vjera živjela i slavila i u crkvi i u obitelji.