Nedaleko od Širokog Brijega, u selu Mokro, jedna priča o vjeri i predanosti traje već godinama. U svom domu, Ana Ćeškić izrađuje prikaz Velikog tjedna. Od trenutka osude do križa, pa sve do nade u uskrsnuće, svaki detalj ima svoje značenje.
"Ovdje su prikazi Maslinske gore, ovdje su učenici koji su zaspali, ovdje su trojica koja su pošla za njim, a ovdje se on odvojio u osamu na molitvu u Getsemanskom vrtu", pojašnjava ona za Federalnu televiziju.
U atmosferi tišine i poštovanja, Veliki petak je prikazan kroz detaljno izrađen križni put. Sve je započelo iz osobne pobožnosti i boli nakon gubitka dragog prijatelja. Bez velikih riječi i unaprijed postavljenih ciljeva, tiho i spontano.
"Kroz tu moju bol razmišljala sam o Mariji. Bilo mi je teško misliti na nju. Kada je nama bol velika, kako je tek bilo njoj gledati svog sina koji je bio tako dobar", istaknula je Ana.
U trenucima boli i preispitivanja, kaže, najteže joj je bilo razumjeti, ali upravo tada dogodio se najveći zaokret. U tišini i suzama, pronašla je novi način doživljavanja vjere.
"Svi mi imamo križeve u životu, netko manje, netko veće. Bitno je da, ako imamo teške situacije, kao što je Isus zagrlio i nosio svoj križ, i mi to činimo s osmijehom i vjerom", ispričala je Ana.
Svaki detalj u prikazu Velikog tjedna za Anu ima posebnu poruku i podsjetnik je na događaje i osjećaje koje, kako kaže, iznova proživljava svakim pogledom.
Iz topline njenog doma dolazi jednostavna, ali snažna poruka – da se prava vrijednost Uskrsa ne nalazi samo u običajima, već u vjeri i nadi koju nosimo kroz svakodnevni život.