Preminuo fra Dane Karačić: Hercegovina ostala bez skromnog pastira i neumornog graditelja crkava

Mnogima omiljeni franjevac fra Dane Karačić, koji je veći dio svog svećeničkog života i službe proveo na Humcu, u Mostaru te na Širokom Brijegu, preminuo je upravo na godišnjicu svog svećeničkog ređenja. Rođen je 24. lipnja 1944. godine, a doživotne zavjete dao je 27. travnja 1969. godine, ostavivši za sobom dug i posvećen pastoralni put koji je obilježio brojne župe i vjernike.

Fra Dane je bio ugledni franjevac, dugogodišnji svećenik i jedan od najomiljenijih pastira hercegovačkog kraja.

Neumorni graditelj

Rođen 1944. godine u Crnču kod Širokog Brijega, fra Dane ostao je zapamćen po skromnosti, jednostavnosti i blizini s vjernicima. Mladu misu slavio je 1970. godine u rodnom mjestu, a prve svećeničke korake napravio je kao kapelan u Širokom Brijegu. Uvijek mu je, kako je znao reći, najdraže bilo predavati vjeronauk. U međuvremenu su ga zadužili napraviti filijalnu crkvu u Knešpolju, po čemu će ostati upamćen kao neumorni graditelj i obnovitelj crkava, a među njegovim djelima su izgradnja crkve u Knešpolju, Gornjim Radišićima, Crvenom Grmu te nova crkva na Humcu.

Na Humcu je proveo punih 11 godina obnašajući dužnost gvardijana i župnika. Dao je obnoviti i pomoći u obnovi četiriju crkava u humačkoj župi. Za to je vrijeme napravljena crkva u Gornjim Radišićima, u potpunosti je obnovljena crkva svete Kate koju su partizani bili pretvorili u svoje skladište, zatim je napravljena crkva u Crvenom Grmu te na koncu, uz velike muke i administrativne poteškoće te veliku potporu tadašnjeg provincijala fra Joze Pejića, dobili su dozvolu i napravili novu crkvu na Humcu.

Posebna veza s Konjicom

Posebno emotivno uvijek je govorio o Konjicu, gdje je, premda mu je bilo teško napustiti ljubuški kraj, proveo dvije godine koje je nazvao najljepšim godinama svećeničkog života, ističući koliko je bio povezan s tamošnjim vjernicima. Nakon Konjica, proveo je devet godina i cijelo ratno razdoblje kao župnik u Mostaru, a od 2000. ponovno se vratio na Široki Brijeg, gdje je vodio filijalnu crkvu u Turčinovićima.

Bio je i duhovni asistent Franjevačkog svjetovnog reda na Širokom Brijegu, a kasnije i nacionalni duhovni asistent. Posebno je bio ponosan na trećare, ističući kako upravo oni tiho i predano doprinose životu župe i što se sve više mladih uključuje u njihov rad.

Zlatnu misu je proslavio u nedjelju 6. rujna 2020. u crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije na Širokom Brijegu.

''Nikada nisam bio daleko od čovjeka i ljudi to osjete"

Na svečanoj sjednici Gradskog vijeća Grada Širokog Brijega 2018. godine primio je Zlatnu plaketu Grb Grada Širokog Brijega. Tom je prilikom kazao kako bi bio sretan i zadovoljan da su mu ''dali samo jednu grančicu grabovine i jednu grančicu tilovine'', potvrdivši još jednom svoju istinsku poniznost.

''Nikada nisam bio daleko od čovjeka i ljudi to osjete. Nastojim biti blizak čovjeku. U svojim propovijedima uvijek govorim ono što ljudi razumiju, a poruka mora biti Božja'', kazao je fra Dane jednom prilikom za naš portal.

Njegove propovijedi će ostati zapisane u sjećanju brojnih župljana koji su ga smatrali pravim primjerom iskonskog franjevaštva, a hercegovački kraj je ostao bez svećenika koji je život posvetio vjeri, crkvi i svom narodu.