Fra Dane Karačić živi iskonsko franjevaštvo: Nastojim biti blizak čovjeku!

Kada je prošloga ljeta na svečanoj sjednici Gradskoga vijeća Grada Širokog Brijega primio Zlatnu plaketu ''Grb grada Širokog Brijega'', obraćajući se nazočnima u ime svih dobitnika ovog javnog priznanja, fra Dane Karačić je ističući svoju ljubav prema Širokom Brijegu kazao kako bi bio sretan i zadovoljan da su mu ''dali samo jednu grančicu grabovine i jednu grančicu tilovine''.

Ovakvu skromnost, jednostavnost i poniznost u riječima može izreći samo netko tko doista to živi i svojim djelovanjem nastavlja više od 800 godina staru povijest franjevačkih redovnika. Za fra Danu Karačića može se reći kako je pravi primjer iskonskog franjevaštva. Prije 56 godina odjenuo je franjevački habit i od tada cijelim svojim bićem služi svojoj crkvenoj zajednici i braći i sestrama u Kristu.

''Možda životne sile slabe, ali ni najmanje se nisam umorio od svoga posla i svećeničkog rada. U smislu godina koje su me pritiskle, normalno da čovjek ne može raditi iste stvari koje je radio kada je bio puno mlađi. No, još imam i volje i ideja koje želim realizirati za zajednicu'', kazao je fra Dane Karačić na početku našega razgovora za Bljesak.info u povodu izlaska njegove knjige ''Trećari – dar Neba'' koja je predstavljena u četvrtak, 31. siječnja 2019. godine, u širokobriješkom kinu Borak.

Kao mladi svećenik počeo je praviti crkvu u Knešpolju

Fra Dane Karačić bi dogodine trebao obilježiti 50 godina svoga misništva. Svoju Mladu misu proslavio je 1970. godine u rodnom Crnču u Širokom Brijegu. Isti dan, njih četvorica mladih svećenika, dvojica Lončara i dvojica Karačića, imali su Mladu misu: fra Milan i fra Vlado Lončar te fra Zdenko i fra Dane Karačić.

''Pokojni fra Zdenko je moj adekvatni kolega. Isti smo dan pošli u sjemenište, isti se dan zaredili, isti dan zavjete položili i isti dan imali Mladu misu. Specifična je proslava bila upriličena kod nas u Crnču. Bilo je to u vrijeme župnikovanja fra Kornelija Kordića. Na Širokom Brijegu su otkazali pučku misu kako bi narod mogao doći na naše mladomisničko slavlje. Računaju da je bilo gotovo 5,000 ljudi'', kazuje nam fra Dane pomno se prisjećajući svojih svećeničkih početaka.

Njegova prva, uvijek najdraža i najljepša, služba bila je na Širokom Brijegu. Sedam je godina proveo kao kapelan na Širokom Brijegu. Uvijek mu je, kako će reći, najdraže bilo predavati vjeronauk. U međuvremenu su ga zadužili napraviti filijalnu crkvu u Knešpolju. Bio je to veliki izazov za njega kao mladog svećenika.

''Knešpolje je u to vrijeme slovilo kao selo u kojem nije bila velika crkvena nazočnost, osim na Ivandan i prilikom blagoslova polja. Došao sam mlad, pun entuizijazma, volje i želje. Složnim radom smo napravili crkvu, blagoslovili i stavili u funkciju u ljeto 1978. godine'', ističe fra Dane u razgovoru za Bljesak.info otkrivši kuriozum kako nije praktički ni rekao svetu misu u crkvi koju je gradio, jer je isti dan dobio dekret o premještanju za župnika na Humcu.

Na Humcu je proveo punih 11 godina obnašajući dužnost gvardijana i župnika. Dao je obnoviti i pomoći u obnovi četiriju crkava u humačkoj župi. Za to je vrijeme napravljena crkva u Gornjim Radišićima, u potpunosti je obnovljena crkva svete Kate koju su partizani bili pretvorili u svoje skladište, zatim je napravljena crkva u Crvenom Grmu te na koncu, uz velike muke i administrativne poteškoće te veliku potporu tadašnjeg provincijala fra Joze Pejića, dobili su dozvolu i napravili novu crkvu na Humcu.

Trećari su veliki potencijal u župnoj zajednici

Nakon svega toga, kako će reći, bilo mu je teško napustiti ljubuški kraj i preseliti se u Konjic kamo je premješten novim dekretom. Dvije godine koje je proveo u konjičkom kraju zauvijek su mu se urezale u srce i postale dvije najljepše godine njegovog svećeničkog života.

''To su mi dvije najljepše godine svećeničkog života. Kada bi se nekim magičnim štapom vratilo ono vrijeme prije Domovinskog rata, da gore bude 6.000 vjernika katolika, odmah bi se javio da se vratim gore, jer mi je Konjic toliko prirastao srcu. Nisam ništa posebno radio, osim redovnih svećeničkih poslova, ali osjećao sam veliku sinergija s konjičkim vjerničkog puka'', naglašava ovaj širokobriješki franjevac, koji je nakon toga devet godina i cijeli rat proveo kao župnik u Mostaru.

Na svoj Široki Brijeg ponovno se vratio 2000. godine. Tada mu je povjerena filijalna crkva u Turčinovićima, gdje vodi računa o svemu što je potrebno jednoj filijalnoj crkvi. Prije pet godina, 2014. godine je postavljen za duhovnog asistenta širokobriješkog Franjevačkog svjetovnog reda, a prošloga ljeta i za nacionalnog duhovnog asistenta.

''S velikom sam radošću prihvatio biti duhovni asistent Franjevačkog svjetovnog reda na Širokom Brijegu. Tu sam vidio jedan potencijal koji može biti na korist cijeloj župi, potencijal koji joj i danas koristi. Mislim kako župa nije ni upoznata koliko trećari rade na svim poljima'', kazuje fra Dane u razgovoru za Bljesak.info i otkriva kako je priliv mladih u širokobriješkim trećarima sve izrazitiji.

Širokobriješki se trećari, pored molitvenog, ističu na karitativnom planu koji je vrlo često nevidljiv, ali i vrlo plodonosan. Naime, kako dodaje naš sugovornik, trećari u svakom selu i zaselku imaju svoga koordinatora koji vodi brigu o siromašnim obiteljima i pomažu im. Od 900 do 1.000 posjeta takve vrste naprave na godišnjoj razini. Vrlo aktivni su, pored svega toga, u medijskoj i dramskoj sekciji koja je u prošloj godini izvela dvije velike uspješnice: ''Fra Didak: Sebet nas i naše dice'' i ''Razgovor s pastirima''.

Panorama života hercegovačkog puka

Fra Danina knjiga ''Trećari – dar Neba'' donosi 35 životopisa pripadnika Franjevačkoga svjetovnog reda, u narodu poznatijih kao trećara, koje je objavljivao u svojoj redovitoj rubrici u listu širokobrijeških trećara ''Franjinim stopama'', opisujući znamenite članove, njihov život, vjeru i nadu u bolje sutra.

Pročitajte još

Predstavljena knjiga najomiljenijeg širokobriješkog franjevca

''Na ovu knjigu ne gledam iz perspektive kako sam u njoj opisao život 35 pojedinih članova trećara. Naprotiv, u njoj je prikazan život ovoga puka ovdje. Ako je Mara bila gladna, gladna je bila cijela obitelj. Ako je bila gladna cijela obitelj, gladno je bilo i cijelo selo. Ovo je panorama kako su ljudi ovdje živjeli, u ljutom kršu i siromašnoj zemlji koja je stalno raseljavala'', ističe fra Dane i dodaje kako je knjiga nastala kao plod inicijative Gojka Jelića, predsjednika širokobriješkog ogranka Matice hrvatske koji je i sam trećar.

''Sve smo preživjeli, jer smo imali volju i snažnu vjeru. Ovdje na Širokom Brijegu je duhovni centar cijele Hercegovine. Ova crkva, ovaj samostan, ova Gospa, naši mučenici... me uvijek iznova oduševljavaju. Frapira me sama pomisao kako je iz ničega, golog krša niklo sve ovo, ovaj duhovni centar, ovo sveto mjesto u kojem svi mogu naći Boga i smiraj duše'', naglašava fra Dane u razgovoru za Bljesak.info.

Nadalje dodaje kako je današnji čovjek, ne toliko materijalno, koliko u sebi nesiguran. Vjeruje kako će sve nesigurnosti nestati onoga trenutka kada si posvjestimo kako postoji jedna ruka, ruka Božja koja nas vodi, i jedan plašt, plašt nebeske Majke kojim nas može zaogrnuti u svakim našim bolima i patnjama. To je fra Danin moto i to mu, kako naglašava, daje snagu da se ne umori na svome putu.

''Nikada nisam bio daleko od čovjeka i ljudi to osjete. Nastojim biti blizak čovjeku. U svojim djelovanjima i propovijedima nastojim ljudima govoriti one stvari koje će oni razumijeti, a da je pri tome poruka Božja. Svaku svoju propovijed temeljim na Svetom pismu, a ne na, primjerice, velikim svjetskim filozofima i književnicima koje rado čitam i cijenim. Božja riječ je snažna, ona djeluje''', poručio je na koncu razgovora za Bljesak.info ovaj mnogima omiljeni širokobriješki franjevac čije su propovijedi rado slušane i često prepričavane među župljanima.

*Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole uredništva