Molitveno obilježen Dan mučenika u Drvaru

U Drvaru je 27. srpnja po sedamnaesti put održana biskupijska komemoracija za sve žrtve ratova i totalitarizama XX. st. poznatija kao „Dan molitvenog sjećanja na mučenike i žrtve Banjolučke biskupije“.

Ovaj spomen-dan uveden je 2001. g. i nosio je naziv „Dan drvarskih mučenika“ - u spomen na drvarskog župnika Waldemara Maksimilijana Nestora koji je 27. srpnja 1941. mučki ubijen zajedno sa skupinom svojih vjernika koji su se vraćali s hodočašća iz Knina – a od 2008., odredbom banjolučkog biskupa Franje Komarice, komemoracija mijenja ime u „Dan molitvenog sjećanja na mučenike i žrtve Banjolučke biskupije“.

Molitveni skup u Drvaru i ove se godine odvijao u privremenom bogoslužnom prostoru župe sv. Josipa a započeo je pobožnošću „križnog puta mučenika“ kojeg je predvodio sadašnji banjolučki, a bivši drvarski župnik vlč. Žarko Vladislav Ošap.

Koncelebriranu sv. misu predslavio je banjolučki biskup mons. Franjo Komarica u zajedništvu sa svojim pomoćnim biskupom mons. Markom Semrenom i devetoricom svećenika.

U svojoj propovijedi biskup Komarica podsjetio je na riječi pape Ivana Pavla II. da će Crkva morati svuda u svijetu biti usidrena u svjedočanstva svojih mučenika i braniti sjećanje na njih. Naglasio je da Crkva smatra mučeništvo osobitim darom i najvećim dokazom ljubavi te je vjernicima približio žrtvu drvarskog župnika Nestora u kojoj se prepoznaju mnoge karakteristike istinskog mučeništva. „On je iz ljubavi prema svojim župljanima, uz izglednu opasnost po život, krenuo s hodočasnicima vlakom iz Knina u svoju župu Drvar kako bi imao nedjeljnu misu“, istaknuo je biskup Komarica te nastavio da „njegova smrt nije bila nikakva osveta, nego je bio ubijen kao katolički svećenik, tj. zbog nečije mržnje prema Katoličkoj Crkvi i vjeri.“ Upoznao je vjernike da će Banjolučka biskupija uskoro započeti konkretne aktivnosti oko pokretanja kauze za beatifikaciju četvorice svećenika ubijenih u II. svjetskom ratu, među kojima je i drvarski župnik Nestor.

Na komemoraciju u Drvar pristigli su vjernici iz Banje Luke, Bos. Grahova, Tomislavgrada, iz župa Livanjskog dekanata, Knina, Imotskog, Drniša, Konjskog, Zagreba, kao i skupina vjernika iz Siverića koji već petnaest godina hodočaste taj dan u Drvar zajedno sa svojim bivšim župnikom fra Stjepanom Matićem.

Posebno je srdačno kao hodočanik pozdravljen zastupnik u Hrvatskom Saboru general Željko Glasnović koji je prvi put u Drvaru bio nazočan za Dan mučenika.

Nakon sv. mise pred spomen-križem za poginule hrvatske branitelje vijence su položili: general Željko Glasnović u ime Hrvatskog generalskog zbora, Ivan Jozić u ime Vlade Hercegbosanske županije i ŽO HDZ BIH, izaslanstva Koordinacije braniteljskih udruga HBŽ, Braniteljske udruge HVO-a Drvar, HDZ-a 1990 te udruge „Don Juraj Gospodnetić“ Bos. Grahovo. Potom je biskup Komarica izmolio molitvu opijela za sve poginule branitelje i žrtve ratova u Banjolučkoj biskupiji, priopćeno je iz Župe Drvar.

Drvarski župnik Waldemar Maksimilijan Nestor ubijen je 27. srpnja 1941. zajedno sa skupinom svojih vjernika vraćajući se s hodočašća sv. Ani u Kosovu kraj Knina. Njih su na željezničkoj postaji Vaganj kod Trubara – na tromeđi Dalmacije, Bosne i Like – izveli iz vlaka četnički gerilci, pobili i bacili u jamu Golubnjaču, nedaleko od pravoslavne crkve u Trubaru.

Župnik Nestor prvi je ubijeni katolički svećenik u II. svjetskom ratu na području bivše Jugoslavije. Njegove kosti i kosti drvarskih hodočasnika pronađene su sasvim slučajno u jami Golubnjača 2003. g. prilikom potrage za posmrtnim ostatcima jednog borca Armije BiH iz posljednjeg rata. Nakon što su njihove kosti ekshumirane i dopremljene u Identifikacijski centar Šejkovača kod Sanskog Mosta, identificirane su i predane Banjolučkoj biskupiji. Posmrtni ostatci župnika Waldemara Maksimilijana Nestora i 14 identificiranih nevinih žrtava iz njegove župe, slavljenjem koncelebrirane Svete mise i obredom crkvenog ukopa, pokopani  su na katoličkome groblju sv. Marka u Banjoj Luci, 19. studenoga 2014. godine.

Gotovo identičan scenarij kao u Drvaru, toga 27. srpnja 1941. odigrao se u susjednoj Lici, točnije na području Srba, Donjeg Lapca i Boričevca. Izvršen je pokolj nad hrvatskim civilima, sela su zapaljena a katoličke crkve porušene. Samo u selu Brotnja kod Srba pobijeno je 37 članova obitelji Ivezić, među kojima 12 djece mlađe od 14 godina.

U sljedećih 10-ak dana isti scenarij ponavlja se u Bos.Grahovu i Krnjeuši. Najprije je početkom kolovoza zvjerski ubijen grahovski župnik don Juraj Gospodnetić s više od 200 grahovskih katolika, a potom u Krnjeuši kod Bosanskog Petrovca i župnik Krešimir Barišić zajedno s više od 250 svojih vjernika.

U svim navedenim mjestima, osim pokolja svećenika i vjernika, porušene su katoličke crkve, opustošena i uništena katolička groblja, a nakon rata komunističke vlasti otele su zemlju Hrvatima i podijelile novim vlasnicima, dok je starim vlasnicima onemogućen povratak na svoja ognjišta.

Nakon svih tih zločina, Katolička Crkva i hrvatski narod bili su praktički iskorijenjeni sa širokog područja zapadne Bosne i istočne Like, od Ključa do Knina i Gospića, i od Livna do Bihaća. Jednom riječju – nad Hrvatima i Katoličkom Crkvom toga kraja izvršen je genocid u pravom smislu te riječi.

U bivšoj Jugoslaviji 27. srpnja slavio se kao Dan ustanka naroda SR Hrvatske i SR BiH, dok se i u modernoj državi Hrvatskoj i BiH neki pojedinci i skupine okupljaju toga dana u Srbu i Drvaru kako bi proslavili „antifašistički“ ustanak koji s antifašizmom nema nikakve veze.

Lokalne vlasti u Drvaru tako su ove godine proglasili 27. srpnja kao Dan općine, pa su svoju proslavu upriličili točno u vrijeme kada je u katoličkoj crkvi započinjala komemoracija Dana mučenika. Zanimljivo je bilo vidjeti prizor kako se s jedne strane ulice okupljaju i polažu vijence građani koji slave Dan ustanka, dok su se s druge strane ulice katolički vjernici okupljali u crkvi na molitvi za svoje mučenike. No, „bliski susreti“ ove dvije različite skupine već godinama prolaze u miru i redu.

Zanimljivo je još istaknuti činjenicu kako u oba „ustanička“ mjesta, u Srbu i Drvaru, postoji opstrukcija lokalih vlasti oko izgradnje katoličkih crkava u tim mjestima. Tim više čudi što je riječ o mjestima koja se nalaze na teritoriju Republike Hrvatske (Srb), odn. većinski hrvatske Hercegbosanske županije u Federaciji BiH (Drvar), pa mnogi s pravom sumnjaju da navedene opstrukcije podržavaju i više razine vlasti u obje države.