Ugledni međunarodni teološki časopis Concilium u ovoj godini ušao je u pedesetu godinu postojanja, a u petu godinu izlaženja na hrvatskom jeziku (za BiH i Hrvatsku).
Entuzijasti uvođenja toga prestižnog svjetskog teološkog časopisa u kulturni prostor BiH i Hrvatske su urednici Zoran Grozdanov, Alen Kristić i Entoni Šeperić.
Izdavači su Ex libris iz Rijeke i Synopsis iz Sarajeva.
U razgovoru za Agenciju Fena jedan od urednika Conciliuma, teolog Alen Kristić kaže da je kroz pedeset godina izlaženja na pet velikih svjetskih jezika,Concilium ustrajno nastojao oko očuvanja i razvijanja smjernica Drugog vatikanskog koncila u čijem je ozračju nastao, pokrenut od teoloških gromada prošlog stoljeća (Congar, Rahner, Schillebeeckx, Metz, Kumlnghellip;).
Revolucionarni zaokret, položen u Drugom vatikanskom koncilu, kojim se Concilium osjeća obvezanim od prvog broja do danas mogao bi se sažeti ovako.
''Crkva se više ne smatra neupitnom posjednicom niti vremenu adekvatnog razumijevanja božanske Objave niti odgovara na pitanje što to danas znači biti kršćanin zbog čega je u prošlosti, nošena žudnjom da vlada svijetom, često bila nasilna. Naprotiv, Crkva iznova shvaća kako će božansku Objavu moći razumjeti prikladno za vlastito vrijeme i otkriti što to danas znači biti kršćanin jedino ako bude služila svijetu, konkretno ako solidarno stane uz ljude čije je ljudsko dostojanstvo ugroženo. Paradoksalno, da bi bila Crkva, Crkva treba svijet, treba ljude svih religija i svjetonazora, čak i ateiste, mora učiti od svijeta, dakle može biti začetak Božjeg kraljevstva, samo ako pozorno osluškuje i solidarno odgovara na nevolje, nade i strahova svih ljudi, dakle s onu stranu svih religijskih, političkih, nacionalnih i svjetonazorskih granica. Zajedno sa svijetom, u solidarnosti sa svim ljudima, Crkva uvijek iznova mora učiti što to danas znači biti kršćanin'', pojašnjava Krstić.
Ističe da je urednicima Conciliumovog izdanja za Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu, učinilo se od presudne važnosti upravo jedan takav časopis uvesti u naš prostor u kojem su religijske institucije uvelike obilježene religijsko-nacionalnim, pa često i nacionalističkim trijumfalizmom s jedne strane i sablažnjivom ravnodušnošću spram postratno-tranzicijskih trauma, kojima je izručen sve veći broj ljudi, s druge strane.
''Željeli smo pokazati da teologija može i mora biti društveno-politički odgovorna, razumljiva i bliska svim ljudima, jer se bavi stvarnim problemima koji pritišću čovjeka u svakodnevnom životu'', kaže Alen Kristić.
U petoj godini postojanja i izlaženja hrvatskoga izdanja Conciliuma, u Sarajevu se organizira velika Conciliumova konferencija "Teologija u postkonfliktnom društvu - religija i identitet", koja će biti održana na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu od 9. do 10. srpnja.
Na njoj će nastupiti niz trenutno vodećih teoloških imena u svijetu (Juumlrgen Moltmann, Jon Sobrino, Erik Borgman, Miroslav Volf, Regina Ammicht-Quinn, Felix Wilfred ili Pantelis Kalaitzidis, Sarojini Nadar, Daniel Pilario;), ali i niz istaknutih regionalnih intelektualaca različitog profila kao što su biskup Pero Sudar, fra Mile Babić, Dževad Hodžić, književnici Aleksandar Hemon i Dževad Karahasan, te filozof Ugo Vlaisavljević i sociolog religije Dino Abazović.
''Kako se na dvije već spomenute obljetnice, pedeset godina Conciliuma i pet godina njegovog izlaženja na našem jeziku, nadovezala i 100. godišnjice sjećanja na početak Prvog svjetskog rata, bilo bi dobro da nam Conciliumova konferencija svima bude poticaj da se na bespoštedno pošten način upitamo zašto se sve religije, pa i kršćanske crkve svih konfesija, uvijek iznova, bilo da je riječ o Prvom ili Drugom svjetskom ratu ili o ratovima u čijem se vihoru raspala Jugoslavija, pokazuju tako nemoćnima da potaknu na nenasilje i očuvanje mira i tako moćnima da raspire mržnju i opravdavaju zločine i zločince sve do njihova sakraliziranja'' kaže Kristić.
U razgovoru za Fenu ovaj mladi teolog postavlja pitanje nije li vrijeme da se religijske institucije i religiozni ljudi, nadasve teolozi, suoče kritički s tim pitanjem i u našoj regiji i da se, priznajući vlastite povijesne krivnje za zlo bez traženja izgovora ove ili one vrste, okrenu radikalnoj rekonfiguraciji religijskih identiteta u smjeru njihove sposobnosti za prakticiranje nenasilja i ostvarivanje opraštanja i pomirenja.
A upravo taj put praštanja,pomirenja, nenasilja kako smatra Kristić i jeste razlog organiziranju Conciliumove konferencije u Sarajevu.