Božja izabranica koja je spaljena nakon što je spasila Francusku

Ivána Orleánska (fr. Jeanne d'Arc), francuska nacionalna junakinja i svetica rimokatoličke crkve, rođena je na današnji dan prije 610 godina.

Premda se u nekim izvorima okvirno navodi vrijeme rođenja, izgledno je da je Orleanska na svijet došla 6. siječnja 1412. u skromnoj seljačkoj obitelji u mjestu Domrémyju.

Bila je jedno od petero djece (dva brata i tri sestre) seoskog zemljoposjednika Jacquesa i domaćice Isabelle (rođ. Romée) d'Arc.

Njezina pojava utjecala je na odlučan preokret u Stogodišnjem ratu. Toj mladoj seljanki, kojoj su 'glasovi s neba' naredili da spasi Francusku od engleskih osvajača, povjerio je kralj Karlo VII. vodstvo jednoga vojnog odreda.

Stogodišnji rat, sukob između Francuske i Engleske, s prekidima je trajao od 1337. do 1453. godine.

Oslobodila je opsjednuti Orléans (1429), pobijedila Engleze kraj Pataya, a zatim povela kralja na krunidbu u Reims. Kraj Compiègnea je, međutim, pala u ruke Burgundaca (stranke domaćih velikaša, pristaša engleskoga kralja) i bila izručena Englezima.

Po njihovu diktatu, crkveni sud osudio ju je na smrt kao krivovjerku i vješticu; spaljena je na lomači u Rouenu 30. svibnja 1431. godine.

Prema riječima pape Benedikta XVI., Ivanina muka započinje 23. svibnja 1430., kada je pala u zarobljeništvo, u ruke svojih neprijatelja. Dana 23. prosinca je odvedena u grad Rouen. Ondje je održan dugotrajan i dramatičan Proces osude, koji je započeo u veljači 1431. a završen je 30. svibnja njezinom osudom na lomaču.

To je veliki i svečani proces, kojim su predsjedala dvojica crkvenih sudaca, biskup Pierre Cauchon i inkvizitor Jean le Maistre, ali ga je zapravo u cijelosti vodila brojna skupina teologa s glasovitog Pariškog sveučilišta, koji su u procesu sudjelovali kao pomagači.

Ti francuski crkveni velikodostojnici, koji su bili suprotnih političkih opredjeljenja od onih koje je zastupala Ivana, imali su a priori negativno mišljenje o njezinoj osobi i njezinu poslanju. Oni su Ivanu optužili i sudili joj i na kraju je osudili za krivovjerje i poslali u strašnu smrt na lomači.

Ivanino apeliranje na papin sud, 24. svibnja, sud je odbio. Dana 30. svibnja ujutro primila je po posljednji put pričest u zatvoru i odmah odvedena na stratište na trgu stare tržnice. Zamolila je nekog svećenika da pred lomačom drži procesijski križ. Tako je umrla gledajući Isusa Raspetog i izgovarajući više put vrlo glasno Isusovo ime, navodi papa Benedikt XVI.

Mrtva junakinja rehabilitirana je prilikom revizije procesa 1456., a Katolička crkva proglasila ju je 1920. sveticom.Druga nedjelja u svibnju, posvećena uspomeni na nju, slavi se u Francuskoj kao nacionalni blagdan.

Oko Ivane Orleanske, koja je postala simbolom francuskog domoljublja, isplele su se ubrzo nakon njezine smrti mnoge legende, a njezin je lik stoljećima nadahnjivao književnike (F. Villon, Jean Chapelain, Voltaire, C. F. Hebbel, A. France, G. Bernanos, M. Twain, M. Maeterlinck, F. Schiller, G. B. Shaw, P. Claudel, J. Anouilh), likovne umjetnike (F. Rude, P. Dubois, J. A. D. Ingres, J. Bastien-Lepage, P. Delaroche, A. Scheffer, Henri Michel Antoine Chapu), glazbenike (G. Verdi, Ch. Gounod, A. Honegger) i filmske umjetnike (C. T. Dreyer, R. Bresson, J. Rivette).

Naravno da nije nikakvo čudo što su umjetnici, ali i obični ljudi fascinirani Ivanom Orleanskom kao neuobičajenom srednjovjekovnom djevojkom koju je muški establišment njezina vremena okrutno osudio na smrt.

Ona je preuzela zapovjedništvo nad vojskom dok je imala samo 17 godina, a bila je spaljena na lomači dok joj je bilo 19 godina.