Vršnjačko nasilje: Problem o kojem se ne govori

''Dijete mi je počelo odbijati da ide u školu. Počela je lagati, glumiti bolest, samo da ne bi otišla u školu. Stariji brat koji je pohađao istu školu, rekao je da kćer zezaju ostala djeca, i da joj stalno prave spletke. Mislili smo da je riječ o dječjim glupostima, ali to je postalo sve češće, a naša kćer jednostavno se povukla u sebe. Počeli smo se raspitivati zvati ostale roditelje, koji nisu ništa znali, da bi u konačnici došli u školu. U školi smo pričali s razrednicom, koja nije previše znala, ali nakon intervencije  njene mjere su da nam kćer izdvoji samu u prvu klupu. No to je loše utjecalo, jer ju je još više odvojila od sviju'', ispričala je ogorčena majka iskustvo sa jedanaestogodišnjom kćeri, no objasnila je da se razrednica trudila koliko je mogla i znala, no veći problem je kako kaže ispao, kada je saznala, da jedan od nastavnika pogoršava to stanje, te izdvaja njenu kćer zezajući je pred cijelim razredom ako nešto ne zna,  dopuštajući drugoj djeci dobacivanja.

''Tu nam je uslijedio najveći šok, nastavnik je izvodio pred ploču moju kćer stalno i kad god nešto ne bi znala počeo bi je zezati, i dopuštao je dobacivanja ostalih iz razreda koja su se nastavila i dalje. Razrednica i ravnateljica su pokušavale utjecat na profesora kada su saznale, ali nije bilo uspjeha. Političke veze profesora i nemogućnost kažnjavanja, samo su pogoršali stvari. S obzirom da je sve to predugo trajalo, ocjene su se smanjivale, naše dijete je iz dana u dan depresivno dolazilo kući. Da skratim cijelu priču, u konačnici smo tražili premještanje u drugu školu, morali smo voditi kćer psihologu , srećom nastavila je dalje u novoj školi. Nije to bilo nikakvo fizičko zlostavljanje, nekome je to samo zezanje i standardno ponašanje koje svatko prođe, ali nama je to bio veliki šok koji je na našu kćer ostavio velike posljedice, gubitak samopouzdanja, povučenost, za koje se nadam da će se sanirati'', ispričala je majka.

Pročitajte još

Svako treće dijete u BiH trpi nasilje

Inače, Udruga za razvoj društva "Kap" radila je istraživanje na 7.000 ispitanika, potpuno anonimno, sa učenicima osnovnih i srednjih škola na prostoru FBiH, a podaci su da je svako treće dijete izjavilo da trpi nasilje.

Roditelji: Nasilje polazi od kuće

Rodtelji okupljeni u Udruzi 'Naša djeca' u Mostaru smatraju da nastavnici u školama reagiraju na nasilje, ali nedovoljno. Prema njihovom mišljenju većina takvog nasilničkog ponašanja ''nosi se'' iz kuće.

''Danas većina roditelja odgaja djecu na način: ne daj nikom ispred sebe, ti i uvijek prvo ti moje dijete! Tako da je logično da ima i zlostavljanih i poniženih učenika u svakoj ustanovi. U ovoj sredini koja izgleda više kao džungla vrijedi pravilo jačeg. Naravno, to su sporadični slučajevi ali desi se poneka situacija kada moraju reagirati roditelji a i nastavno osoblje'', rekla je jedna od majki članica Udruge Naša djeca iz Mostara.

Druga pak smatra da nastavnici u većini slučajeva reagiraju, prijavljujući incidente ravnateljstvu i pedagogu, kada se i uključuju i roditelji kako bi se riješio problem na što bezazleniji način.

Ustezanje nastavnika

''Nastavnici surađuju u onolikoj mjeri koliko je potrebno, mada ponekad postoji i određeno ustezanje s njihove strane ako se radi o problematičnijoj djeci koja dolaze iz još problematičnije obitelji. Ne žele sebi i školi stvarati probleme pa su roditelji prisiljeni rješavati situacije izvan škole, što vrlo često završi s još većim problemom'', zaključila je.

''Još uvijek postoji određeni broj nastavnika koje brinu o emocionalnom stanju naše djece pa kada netko bude povrijeđen, odmah reagiraju. Problem su oni koji se oglušuju o konflikt i koji se na satu  ponašaju tako da im je u interesu samo kako odraditi nastavno gradivo i izaći iz učionice. Takvi nastavnici su često ključni okidač za rješenje konflikta, ali zbog svoje nezainetersiranosti, konflikt postaje problem škole'', rekao je jedan od očeva.

''Često roditelji ne znaju što im dijete proživljava, tek shvate da se nešto događa kada već bude kasno. Dijete postane utučeno, ozbiljno, povlači se u sebe, ne želi razgovarati o školi... i tada roditelj shvati neke stvari, pa se klupko počne odvijati. Ovo sada mislim na zlostavljano dijete. A druga strana, roditelji zlostavljača, obično budu u neznanju jer takva djeca dolaze iz obitelji u kojima je bilo koji oblik nasilja uobičajen. Danas živimo u vremenu kada su ratne rane još svježe, cijela jedna generacija je uskraćena za normalan život. Tinejdžeri su preko noći postali vojnici, psihički nestabilni prilagođavaju se normalnom životu. Djeca iz obitelji gdje postoje oboljenja poput PTSP-a, gdje je neimaština, alkohol i ostale situacije, moraju na nekom polju biti zakinuta. Djeca nisu kriva, ne rađa se zlostavljač, zlostavljač se postaje. Najveća krivica je na roditeljima. Djetetovo ponašanje je odraz roditeljskog odgoja. Educirajmo roditelje pa će nam i djeca izrasti u prave ljude!'', zaključio je.

Udruga Novi put, već duži niz godina posebnu pažnju u svom radu posvećuje prevenciji međuvršnjačkog nasilja kako u stvarnom tako i virtualnom svijetu.

Nastavnici slabo pripremljeni

''S tim u vezi mi kontinuirano realiziramo preventivno edukativni program prilagođen učenicima osnovnih i srednjih škola.  Na žalost nazočnost  međuvršnjačkog  nasilja je više nego  evidentna, prije svega ono  jako bolno za dijete žrtvu nasilja, a i za porodicu iz koje dijete dolazi. Na osnovu informacija kojima mi raspolažemo mogu reći da veliki broj djece trpio neki vid  vršnjačkog nasilja, to nasilje imalo je različite manifestacije i period trajanja.  Danas suvremena tehnologija koja je dostupna i djeci je u jednom vidu iskorištena kao jedan novi vid zloupotrebe od strane djece i mladih jer može  da potiče zlostavljanje putem interneta. Ovaj vid zlostavljanja ukoliko dugo traje ostavlja zaista teške posljedice na psihički razvoj djeteta. Također ne smijemo zanemariti jačinu  emotivno stanje posebno emociju straha koje dijete ima koje se fizički zlostavlja od strane vršnjaka. Stoga je zaista jako važno da se radi preventivno, da se sve relevantne institucije i organizacije zajedno sa porodicom  uključe.  Moram istaknuti da se trebaju ili  bolje rečeno moraju  implementirati programi koji imaju za cilj da se pored pomoći žrtvi nasilja pruži pomoć i  djetetu koji vrši nasilje, jer ta djeca zasigurno, imaju nedostatak ili propust u odgojnom djelu koji nose iz svojih domova ili nešto drugo'', kazala je Edisa Demić glasnogovornica ove udruge.

Po anketama koje je radila ova udruga djeca se obraćaju prvenstveno roditeljima, zatim bratu ili sestri ukoliko je imaju, zatim  nastavnicima i  prijateljima  itd.

'' Svaki slučaj nasilja je individualan, neka djeca sama se izbore, nekoj djeci vršnjaci nakon što uvide stanje kroz koje prolazi stalnu u obranu, ali međutim postoje i ti slučajevi gdje djeca izbjegavaju ići u školu, totalno se povuku u sebe a obitelj ne zna što da radi. Nekad se događa  da djeca   naprosto moraju promijeniti školu sredinu u kojoj žive zbog ne rješavanja problema  nasilja. Znam  za jedan slučaj iz Mostara da je jedna porodica prvenstveno zbog zlostavljanja djeteta od strane djece iz škole na kraju otišla u inozemstvo'', kazala je Demić, govoreći kako im je jako teško ocijeniti djeluju li nastavnici na vrijeme, ali problem je što se malo govori u našoj pedagoškoj (a i psihološkoj i sociološkoj) literaturi i izučava u okviru nastavničkog studija i stručnog usavršavanja prosvjetnih radnika. Zbog toga su, kaže Demić, nastavnici slabo pripremljeni za rješavanje problema nasilja u školi.

''Posljedica toga je da nasilje nad i među djecom, iako dosta rašireno, ostaje najčešće skriveno, proizvodeći negativne reperkusije po djecu i okolinu na način da se nepovoljno odražava na proces učenja, a samim tim i na budućnost naše zajednice u cjelini. Prosvjetni radnici posebno imaju malo znanje kada je u pitanju nasilje među djecom  putem interneta. Obrazovno-odgojni sistem je vrlo važan u sprječavanju i otkrivanju svakog oblika zlostavljanja djece, pa tako i vršnjačkog, kao i u pružanju podrške djetetu i porodici, a škole su dužne reagirati na svaku pojavu nasilja, bez obzira na to koje je vrste i zašto se pojavljuje'', zaključila je.

Edukacija nastavnika i djece je rješenje

Da bi se ovaj problem riješio u HNŽ-u, ova udruga implementira projekt  „U cilju sprečavanja vršnjačkog nasilja stručno usavršavanja prosvjetnih radnika za efikasniji preventivni rad s učenicima na području HNK/Ž“ podržanog  od FMNiO za školsku 2017/2018 godinu.

''U okviru navedenog projekta provodimo  istraživanje  u 10 osnovnih škola ma području HNK/Ž kako bi smo imali bolji pokazatelj o prisutnosti i vrstama vršnjačkog nasilja. Istraživanjem je  obuhvaćeno oko 2000 učenika.  Obrađeni podaci će biti prezentirani menadžmentu škola u kojima se provodilo istraživanje na kraju školske godine Edukacije  za stručno usavršavanja 150 prosvjetnih radnika na području HNK/Ž, imaju za cilj da pomognu suradnicima, nastavnicama i ostalim zaposlenima u školi da izgrade vlastiti odnos prema pojavi nasilja, primijene znanja u radu i pruže pomoć djetetu žrtvi nasilja i djetetu koje se ponašalo na nasilan način'', objasnila je Demić, govoreći da bi ovakvi projekti u cijeloj BiH mogli dovesti do napretka.

Tekst preuzet s portala Diskriminacija.ba.