U Bosni i Hercegovini svake godine tisuće mladih završe fakultete, a mnogi od njih kao dobitnici prestižnih akademskih priznanja. No koliko im zlatne i srebrne značke doista otvaraju vrata tržišta rada? Dok jedni, zahvaljujući vrhunskim rezultatima, posao u struci pronalaze odmah, drugi unatoč najboljim prosjecima dobivaju odbijenice.
Iskustva mladih pokazuju kako na tržištu rada akademske značke ne znače mnogo. Ono što je na fakultetu bilo priznanje izvrsnosti, u praksi nerijetko ostaje tek lijepa stavka u životopisu koja ne jamči prednost pred drugim kandidatima. Merjema Hodžić jedna je od rijetkih koja je sa svojom značkom uspjela pronaći posao u struci.
"Što se tiče mog uspjeha na fakultetu, smatram kako mi je uvelike pomogao jer, kada tu stavku navedemo u životopisu, vjerujem da poslodavac vidi kako ima posla s osobom koja će svaki posao koji započne privesti kraju", kaže dobitnica srebrne značke Sveučilišta u Sarajevu Merjema Hodžić.
Sve više ljudi u Bosni i Hercegovini odlučuje napustiti zemlju u potrazi za sigurnijim uvjetima i bolje plaćenim poslovima. Na tržištu rada i dalje postoji očekivanje da radnici prihvate poslove koji nisu u skladu s njihovim znanjem ili vještinama.
"Radna snaga ne traži samo poslove u svojoj struci, nego i poslove koji će biti znatno bolje plaćeni. To je jedan od razloga odlaska u inozemstvo, kako bi radili te poslove uz bolju zaradu", smatra profesor na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Sarajevu Samir Forić.
Akademski prosjek i priznanja danas nisu presudni, pa studenti često pristaju na poslove koji nisu povezani sa strukom za koju se obrazuju. Sve je više primjera u kojima su posao dobivali oni koji za to radno mjesto nisu kvalificirani, što dodatno otežava pronalazak zaposlenja u struci.
"Radio sam jedno vrijeme kao trgovac. Zamislite situaciju u kojoj putujete, predajete na seminarima i konferencijama kao gostujući predavač, a poslijepodne radite kao trgovac. Zamislite takav život", kaže sociolog Emir Begović.
Akademska priznanja, iako bi trebala donositi dodatne bodove na natječajima, u većini slučajeva u Bosni i Hercegovini ne uzimaju se u obzir. Osim što su u inozemstvu bolje plaćeni za poslove za koje su kvalificirani, u drugim državama i ova priznanja imaju svoju vrijednost. Uz ovakvu praksu davanja prednosti podobnosti umjesto kvaliteti, država sve više otvara vrata odlasku mladih, umjesto da radi na uvjetima i ponudama koje bi ih zadržale.
