Postoji i takvo mjesto - svaku večer studenti u 22 sata vrište s prozora
Naizgled običan dan, mrak je već davno pao, na ulici nema puno života. Na prozorima zgrada u studentskom naselju uglavnom još gore svjetla, iza njih se uči, čitaju knjige, gleda Netflix, pije pivo, vodi ljubav… A onda, točno u 22 sata, zrakom se prolomi vrisak.
Pa još jedan, i još jedan, sve dok sa svih strana ne nastane kakofonija vriskova, koji se stapaju u čudnu, neritmičnu buku. Nakon nekoliko minuta sve je gotovo, piše Putni kofer.
Naselje ponovo utone u tišinu, nitko ne zove policiju, nitko se ne uzbuđuje. Ova je neobična scena već desetljećima redoviti prizor u švedskom studentskom gradu Uppsala. “Flogsta vrisak” neobična je tradicija kojom se studenti tamošnjeg sveučilišta rješavaju stresa.
Studenti višu uvijek u isto vrijeme
Uppsala je studentski grad, a na njegovom istoimenom sveučilištu, koje je najstarije u Švedskoj i bez pauze radi od kraja 15. stoljeća, studira nešto više od 50 tisuća mladih.
Flogsta je kvart u Uppsali. Uglavnom se sastoji od studentskih domova i stanova, centar je mladenačkog života. Studenti već desetljećima svaku večer u 22 sata prestaju sa svime što rade i izlaze na svoje prozore, balkone i krovove. Tamo vrište i viču punim plućima. Na ovaj način studenti se rješavaju stresa zbog ispita, učenja, ljubavnih problema i svega što tišti njihove mlade živote.
Tradicija iz 70-tih godina
Nitko nije sasvim siguran kako je tradicija započela, no zna se da korijene ima u 70-im i 80-im godinama prošlog stoljeća. Jedna od teorija, koji službeni izvori ne potvrđuju, jest da je sve krenulo u znak sjećanja na studenta koji si je sedamdesetih oduzeo život. Ova praksa postoji u još nekim švedskim gradovima.
Tako nalazimo i teoriju da je vrištanje zapravo poteklo sa sveučilišta u Lundu, gdje se naziva “Delphi vrisak”, prema tamošnjem kampusu. Flogsta vrisak postao je planetarno popularniji kad je video studenta koji vrište s prozora postao viralan, a o njemu je snimljen i dokumentarac prikazan na MTV-ju.
Teorije o nastanku tradicije
Jedan profesor sa Sveučilišta u Lundu svojedobno je pronašao dokaze da su krikovi krenuli nakon što su studenti pogledali dokumentarac o terapeutskom učinku vrištanja. Učinio im se to zgodan način za rješavanje stresa u vrijeme ispita.
Spontano se vrištanje proširilo, najprije fakultetom, potom kampusom i Lundom, a na koncu sve do drugih sveučilišnih gradova. S vremenom je dobilo zadani vremenski okvir i nepisana “pravila”.
Početkom 2000.-ih tradicija se već pomalo ugasila. No tada joj je slavu vratila studentska radio emisija koja je otkrila stari običaj i promovirala njegovo prakticiranje.
Informacije o vriskovima
Danas se informacije o vriskovima mogu naći na stranicama sveučilišta. One podsjećaju na vrijeme i mjesta na kojima je ono dobrodošlo. O studentskim krikovima snimljeni su dokumentarci. Uoči početka akademske godine lokalni mediji redovito člancima podsjećaju mještane da se studenti vraćaju i da se tradicija večernjeg vikanja nastavlja.
