Strah od školske godine - Moraju li roditelji zaista dizati kredite?

Bliži se početak školske godine i sve su učestaliji medijski natpisi kako većina roditelja, obzirom na troškove koje ih čekaju, neće biti u mogućnosti opremiti svoje dijete za školu te će velik dio njih biti prisiljen podići kredit kako bi uspio u ovoj, gotovo, nemogućoj misiji.

Obzirom da većina županija u našoj zemlji školarcima nudi besplatne udžbenike, te je tako stanje i u Hercegovačko–neretvanskoj, s izuzetkom Mostara koji je tek od prošle godine uveo besplatne udžbenike za devet razreda osnovnih škola, odlučili smo provjeriti koliko su tvrdnje o 'podizanju kredita' zaista točne.

U najnovijim patikama u učionicu

''Naravno da postoji određeni trošak, ali toliki da, kao što pišu mediji, dižemo kredite i idemo u minuse, ne. Pogotovo sada od kada dobivamo udžbenike. Morat ću kupiti nekoliko običnih bilježnica i olovke. Torbe imaju od prošle godine, pernice isto. Tako da ti troškovi koji budu su rekla bih razumni'', govori Maja, majka tri školarca, i dodaje kako će joj najveći trošak bit radne bilježnice, koje su navodi, inače toliko nepotrebne.

Kada je riječ o odjeći, Maja objašnjava kako je djeca nasljeđuju jedni od drugih, te dobivaju i od djece prijatelja, onako kako je to bilo u neka ''davna'' vremena.

''Kupit ću nešto što im treba, ali sve razumno i sve kada im to bude trebalo, baš kao što bih kupovala i da nije škola. Mislim da je početak školske godine i udar na džepove roditelja onoliki koliki ti odlučiš da bude. Ne mora dijete zakoračiti u učionicu u najnovijim patikama, ako smo mu jedne kupili prije mjesec dana, niti mu treba zimska jakna odmah u 8. mjesecu. Odjeću kao i sve ostalo za školu što budu trebali kupujemo onda kada dođe red na to, baš kao što bismo i inače kupovali'', ističe.

Trošak je svaki dan

S njom se slaže i Viktorija iz Mostara, majka petero školaraca, koja navodi kako joj početak nastave ne odskače mnogo od ostalih dana, jer u današnje vrijeme – sve je trošak.

''U današnje vrijeme sve je trošak, svaki dan. Početak nastave mi ne odskače puno od ostalih dana, jer nam je puno olakšalo to što dobivamo udžbenike besplatno, pogotovo kad imaš pet školaraca. Radne bilježnice, pribor, sve to košta, ali ne dižem kredit zbog toga. Torbe kao ni pernice ne kupujemo svake godine iznova. Obuća, odjeća kupuje se tijekom cijele godine, nije rezervirano strogo za deveti mjesec. Dosta toga se i naslijedi. Iskreno, ništa manje mi nije stresan mjesec i svibanj i lipanj, kad mi svi oni idu na izlete, ekskurzije'', govori Viktorija za Bljesak.info.

Također, postoje i gradovi i općine koje, uz osigurane besplatne udžbenike, za školarce izdvajaju i financijska sredstva a neki od njih subvencioniraju i troškove prijevoza. Takav je slučaj primjerice s Neumom, Čapljinom, općinama Ravno i Prozor Ramom. Mostar, nije jedan od njih, iako Grad subvencionira troškova prijevoza učenicima srednjih škola i studentima iz obitelji koji se nalaze u stanju socijalne potrebe.

Napuhana priča

S tvrdnjama o 'podizanju kredita' ne slaže se ni Kristina iz Mostara koja navodi kako kad bi ljudi dizali kredite za opremanje djece za školu, vjerojatno ih ne bi ni slali jer se tako ne može funkcionirati.

''Mislim da su mediji malo napuhali ovu cijelu priču oko troškova za novu školsku godinu no ne razumijem zašto. Zašto već zabrinutim roditeljima puniti glavu o nenormalnim troškovima koje će morati platiti kako bi njihovo dijete pohađalo školu?'', govori za Bljesak.info Kristina.

Navodi kako naravno postoji i druga strana priče, odnosno roditelji koji žele da im djeca nose markiranu odjeću i obuću, a tih u našem društvu i nije tako mali broj. U tom slučaju će izdvojiti više novca, no to je jednostavno njihova želja.

''Imate jako puno kvalitetnih trgovina odjeće i obuće, posebno sada kad su popusti na sve strane u kojima možete opremiti Vašeg školarca po normalnim i prihvatljivim cijenama. Moram priznati da je sada lakše s troškovima jer djeca dobiju knjige od škole tako da je to roditeljima bar jedan trošak manje. Kad govorimo o kupovini školskog pribora, imate dosta izbora gdje su cijene zaista prihvatljive te neke trgovine čak nude razne setove za manju cijenu. Samo trebate malo istražiti, vidjeti gdje su najbolji popusti i najbolji raspon cijene i kvalitete i odabrati ono što je vašem školarcu potrebno. Uz malo organizacije i poštovanja kućnog budžeta, možete opremiti dijete za školu bez da ostanete praznih džepova'', govori Kristina, majka dječaka koji će u ovoj školskoj godini krenuti u peti razred osnovne škole.

Produženi boravak je trošak

Problem s Mostarom, odnosno najveći trošak u ovom gradu za 'opremanje' školarca, kako navodi majka prvašića Lana, jeste produženi boravak. Navodi kako joj nije problem školska oprema koliko činjenica da će kućni budžet od ove godine biti manji za 300 KM, koliko će svaki mjesec izdvajati za troškove produženog boravka.

''Čitav ovaj koncept devetogodišnje škole za mene je u potpunosti besmislen i napravljan na štetu roditelja i djece. Bilo da govorimo o financijskoj strani priče ili o činjenici da se u tim prvim razredima djeca zadržavaju po par sati dnevno, pa ih se dovozi i odvozi u produžene boravke, jer nemamo svi bake i tete koji su na raspolaganju. O kvaliteti nastavnog plana i programa bolje da i ne govorimo, to je tema za sebe'', navodi Lana.

Govori kako je za svoju školarku koja kreće u prvi razred, budući da će dobiti besplatne udžbenike, do sada izdvojila oko 200 KM, na kupovinu ruksaka, pernice i radnih bilježnica.

''Ruksak i pernicu smo kupili još u lipnju, a bilježnice u prošlom tjednu, tako da nismo osjetili ove troškove'', govori.

Mostar bez poticaja

Uz troškove produženog boravka, koji će od ove godine opteretiti kućni budžet, Lana i njezin suprug za dvoje djece plaćaju troškove gradskog vrtića, jaslički i vrtićki program, te je porazno da Grad Mostar ne daje nikakve olakšice niti poticaje za mlade roditelje.

''Mislim da je to stvarni problem, dok vidimo kako je stanje u drugim gradovima i županijama, mi trebamo biti zadovoljni s par stotina maraka jednokratne pomoći. Istovrmeno svim političarima u gradu su puna usta priča o obiteljima, ostanku, podizanju nataliteta i slično'', ističe i dodaje kako obzirom da su i ona i suprug uposleni uspjevaju nekako iznijeti troškove koje zahtjeva odluka o imanju troje djece u ovom gradu.