Nikad nije kasno: 63-godišnjak se vratio iz Njemačke, a zatim sjeo u studentske klupe
U zgradi Tehnološkog fakulteta u Banjoj Luci, među mladim licima koja žure na predavanja, jedno se posebno izdvaja — mirno, nasmiješeno i ispunjeno tihom odlučnošću. To je Esad Dautović (63), student smjera Kemijsko inženjerstvo i tehnologije, prenose Nezavisne.
Njegova pojava izaziva divljenje i poštovanje, jer iza nje stoji priča o upornosti, ljubavi prema znanju i uvjerenju da nikada nije kasno.
Esad je rođen u Berkovici kod Lukavca, gdje je završio osnovnu i srednju ekonomsku školu, nakon čega se upisao na Tehnološki fakultet u Tuzli.
U drugoj godini odlučio je prijeći na Tehnološki fakultet u Banjoj Luci jer je, kako kaže, njegov brat tamo studirao i uvijek mu govorio koliko je Banja Luka lijepa, pa je i sam htio to provjeriti.
Odmah po upisu apsolventskog staža Esad zbog posla sve češće odlazi u Njemačku, a početkom devedesetih ondje i ostaje te osniva obitelj.
"Ni tamo nije bilo lako. Gdje god odeš, uvijek si stranac i uvijek je sve ispočetka. Borio sam se, radio razne poslove, najčešće u ugostiteljstvu", priča Esad.
No cijelo vrijeme tinjala je jedna želja – ostvariti davno zacrtani cilj.
Uvijek je nešto nedostajalo — novca ili vremena. Zahvaljujući supruzi i njezinoj podršci, Esad odlučuje vratiti se u studentske klupe i završiti fakultet.
"Bez njezine podrške ništa ne bih mogao, ona je moj vjetar u leđa", kaže Esad kroz osmijeh i podsjeća koliko su važni međusobno razumijevanje, poštovanje i ljubav.
Posebnu zahvalnost upućuje i rukovodstvu tvrtke u kojoj je zaposlen (BVG Berlin), jer su mu pružili veliku podršku i priliku za napredovanje.
Ponovni ulazak u akademski svijet zahtijevao je mnogo truda i prilagodbe.
"Nije bilo lako, ali imao sam Jovana, on mi je mnogo pomagao", kaže on.
Sve u svemu, Esad se brzo uklopio. Njegovi profesori i asistenti opisuju ga kao iznimno vrijednog i predanog studenta, a mlađe kolege ističu da ih njegova energija i smirenost nadahnjuju.
